Svi na Kozaru, po treći put

29 09 2014

…jer je vrijeme za ponavljanje gradiva. Ali ne onog suvoparnog, školskog, nego onog, kojeg svi volimo – brdskobiciklističkog. Maratonskog.

Kao šlag na torti, i na našu sreću, i ove godine će se održati MTB maraton na našoj ljepotici, Kozari. Da, ovaj događaj, ili  bolje rečeno – DOGAĐAJČINA, je uspio da mi se podvuče pod kožu, i da nađe jedno malo, toplo, mjestašce u srcu, i vjerujem, ne samo mom, nego i u mnogim drugim srcima i srdašcima… 🙂

Srećom, moramo čekati još malo, još koji dan, i – svi pravac na Kozaru. Stvarno, moja preporuka za sve, bez obzira na to koliko ko mislio da može ili ne može da izveze ovu rutu, da dođete i jednostavno UŽIVATE. Ako ne na velikom, onda makar na malom, ali da dođete. Nećete se prevariti. Sigurno.

3. Kozarski MTB maraton

Da sad ne bih dužio, ponavljao već napisano, evo i link na raspis ovog maratona:

MTB.ba – 3. Međunardni kozarski MTB maraton

I linkovi na rute maratona:

ridewithgps.com – Kozarački  MTB Maraton – VELIKI (65.1 km, +2100m)

ridewithgps.com – Kozarački MTB maraton – MALI (34.3 km, +1385m)

Vidimo se…

Advertisements




Za Mihu

24 09 2014

Otišao je Miha. Nije više sa nama. 😦

Neću trošiti suvišne riječi, nego vas pozvati na vožnju, u njegovu čast, da se prisjetimo svih onih lijepih stvari koje smo sa njim doživjeli i preživjeli. Po brdima i šumama, baš kako bi to on volio.

Ruta ove vožnje vodi put Ponira, preko nekoliko brežuljaka, do jednog proplanka sa predivnim pogledom, gdje možemo i malo odmoriti. Ukupna dužina je oko 40 kilometara, koju možemo preći za oko 4 do 4.5 sata. Na povratku nas očekuje sjajan spust, dužine nekoliko kilometara, dio putnog pravca Kneževo – Banja Luka.

Start je u parku Petra Kočića, u 9:30, u nedelju, 28. septembra. Zamolio bih sve one imaju namjeru učestvovati, da dođu bar 10-tak minuta prije, da bi krenuli na vrijeme, bez kašnjenja.

Miha_poster

Link na ridewith.com rutu: Miha Tribute Ride

Vidimo se u parku.





1. Banja Luka MTB maraton

18 06 2014

Imam izuzetnu čast, predstaviti vam prvo izdanje Banja Luka MTB maratona.

Start je u nedelju, 29. juna 2014, u 11:00, sa izletišta Trešnjik.

Ovaj maraton dolazi u dvije dužine, mali – od 29 km, i veliki – od 62 km.

 

Poster BANJALUCKI MTB Maraton 2014

Ruta: http://ridewithgps.com/routes/5049339

Ruta velikog maratona

Ruta velikog maratona

Visinski profil rute velikog maratona

Visinski profil - veliki maraton

Visinski profil – veliki maraton

Dokument sa propozicijama možete preuzeti sa sljedećeg linka:

Propozicije – BANJALUČKI MTB Maraton 2014.

Prijave na maraton (ime, prezime, UCI kod, klub, kategorija, i izbor maratona, veliki ili mali) na mail: blmaratonmtb@greenways.ba

Hvala organizatorima, PAK Summit i Greenways, kao i sponzorima, na organizaciji jednog ovakvog događaja.

Eto, toliko…

Vozimo se. 😀





Can’t Get Enough, epizoda II

15 01 2014

E, da ne bih prvi članak u novoj godini počinjao sa nekakvim izvinjavanjem, pravdanjem, ili nekim, sasvim trećim razlozima, odlučio sam okrenuti list (ili pedalu, možda), i odmag preći u ofanzivu.

Jer se od davnina zna, napad je najbolja odbrana.

Zato – čuvajte se. 🙂

Kao što ste i sami primjetili, ova godina nam je donijela malo izmjenjen red vožnje godišnih doba, što mi se, a vjerujem i ostatku biciklističke populacije, veoma sviđa, pa smo u mogućnosti da se bavimo onim što jako, jako volimo. A koliko vidim, dosta ih jako lijepo koristi čitavu ovu situaciju, pa sam se čak i ja pridružio, prošle nedelje (doduše nakon kraćeg nećkanja i otezanja, hm). I bilo mi je fan-ta-sti-čno. Iako nisam vozio čitavu rutu, iako sam napustio kolonu kad je postajalo zanimljivo… Ali šta ćeš, porodica, nedelja, gosti čine svoje.

I tako, razmišljajći, bacajući pogled na vremenske prognoze… odlučih se da sve raspoložene, prirode i vožnje željnje, pozovem na vožnju, odnosno na – Can’t Get Enough, epizoda II.

poster

Pogledajte, zar nije kao bombonica. 🙂 Imate sve elemente. I asfalt, i makadam, i šumsku stazu. I ravnicu, i brdašce, i brdo, i pravo brdo, a i nizbrdo. I selo, i grad, i šumu, i proplanak. I lijepo vrijeme.

Plan je ovakav. Start je u 8:00, iz parka Petar Kočić, i vozi se do Klašnica, gdje se pravi pauzica, radi spajanja, sa eventualnim biciklistima iz MTB kluba Laktaši, nakon čega se kreće put Slatine. Nakon spuštanja u Trapiste, kreće se lijevo, prema Pivari, pa prema Šušnjarima i Incelovom bazenu. Poslije bazena, skrećemo lijevo, pored restorana Stara Ada, prema tranzitu BL – Čelinac, gdje bi mogla biti tačka susreta sa čelinačkim biciklistima.

Sljedeće (brdašce) je Starčevica, nakon kojeg slijedi pravi-pravcijati uspon. Crvenkapa. U narodu poznatija kao ulica Starog Vujadina, koja vodi visoko, visoko. Od podnožja, pa do Antene (tačke blizu vrha) vrti se oko 50 minuta do sat, i to ne beznačajnog uspona. Ovdje stvari postaju vesele.

Negdje na pola uspona prestaje asfat, i nastupa (dosta dobar) makadam, koji se kasnije pretvara u šumsku stazu. Pravu, lijepu šumsku stazu. Uh, prođoše me žmarci. 🙂 I tako, ova staza nas odvede do Trešnjika, pa idemo lijevo na stazu trke Škoda lige, sve do spajanja sa serpentinama, koje nas odvode sjajnom šumskom stazom, do Vrbasa.

E, tu na obali Vrbasa, je prva i jedina tačka za odustajanje, tako da prvi koji budu osjećali slabost, i ne budu u mogućnosti da nastave, mogu da odustanu. Desno – grad, lijevo – idemo dalje.

A dalje – standardno, vrhunsko penjanje prema Kolima, pa produžavanje prema Bronzanom Majdanu, ali ne sasvim, nego do jedne raskrsnice, sa krivim autobuskim stajalištem, gdje ćemo desno, prema Čokorskim poljima, i blago talasastom predjelu, prema Pavlovcu, Laušu i gradu, gdje nas očekuje cilj, dal’ u parku, il’ negdje drugdje… 🙂

cant get enough II

Sve što trebate znati – ruta i profil

Sve u svemu, cca 96.5 km uživancije.

RidewithGps ruta – Can’t Get Enough, epizoda II

Idemo… Znam da ste vozili prošlog ljeta. 🙂





Ma, šta sam ja znao…

4 02 2013

Prošli članak se završi sa:

“…A ako nekog i interesuje ova priča, pošaljite mi par poruka, pa ću još koji članak nakuckati.“

A šta se dešavalo između njega, i ovog kojeg sada pišem… 🙂

Postao sam pravi randonneur, i inspirisao ostale da se okušaju u ovom vidu biciklizma. I koliko mi se čini, bilo im je drago zbog toga. Jednostavno, svi zajedno smRandonneurs Srpska logoo podijelili one, male mrvice slobode, sigurnosti u sebe, ljepote, pa čak i ludosti i upornosti, koja je potrebna da se sve ove vožnje odvezu. I još mnogo toga.

A sve je počelo sa razmjenom email-ova, te uvjeravanjem mene da ne odustanem od ideje organizacije breveta, jer nešto i nisam bio siguran da će se iko i odazvati. Rekoše pametniji od mene: „Samo postavi poziv i ljudi će doći…“. Na kraju, tako i bi.

Na prvom brevetu, od 200 km, se pojaviše njih 17-oro. Čak i jedna djevojka. Stvarno, broj prijavljenih je prevazišao sva moja očekivanja. Neki su došli da pomjeraju svoje granice. Nek, opet, na malo duži trening. Neki su došli da se igraju. A jedan je došao izdaleka, Zrenjanina, čak. Zoran Lalić. „Prvi brevet u Srpskoj se samo jednom dešava, i ja sam došao da vas podržim, jer bebu u pelenama treba maziti i paziti, i izvesti na pravi put…“

Pa dođe i 300-tka, pa 400… Nije nam bilo teško.

Pa papirologija. Jedan od uslova, koje ACP postavlja pred organizatore je i potpisivanje Sporazuma između obe strane. Na engleskom i francuskom.

prvi start

Prvi start – 17. mart 2012. god

Randonneurs Srpska je rođen.

I jako mi je drago. A vjerujem, i ostalima koji su učestvovali, a i onima koji  će tek i učestvovati. Jer, sve one lijepe slike i priče sa naših putovanja – ma, avanture prave. I ne bih se nešto mijenjao, za nešto drugo, jer malo je toga, bar meni, što ovo, proživljeno, može da zamjeni.

Boju punog mjeseca, cik zore, osjećaj prijateljstva jureći u koloni 30-tak na sat, pa pomješani osjećaji sreće, radosti i umora na kraju, pa iskričava svjetla dvoje prijatelja koji se pojavljuju iz mraka, za koje sam mislio da neće stići, pa…. ima toga, i neću da gnjavim. Moraćete sami da doživite.

Da, bio je i Miro. Kolega sa posla. Na završetku jednog od onih dužih, čovjek se pojavljuje na Tunjicama (oštar prevoj na preriferiji grada, sa oštrom uzbrdicom) oko 2:30, poslije ponoći. Slikanje, pa treba li sok, jesli li se umorio, treba li da te vozim kući… Par minuta razgovora, smijeha. Haos. Miro, hvala. Iznenadio si me. Baš.

A i još jedan biciklista me je prilično iznenadio svojim dolaskom. Jovan Eraković – Jone. Drugi pojam, vezan za njegovo me je Ciklonaut. Bilo mi je jako drago voziti rame uz rame sa Jonetom, poznavajući njegov rad i entuzijazam u i oko biciklizma. A mogu reći da me je i, u neku ruku, inspirisao.

Nisam ugnjavio? 🙂

Prva sezona je iznjedrila i prvog Super Randonneur-a: Gordan Vasilić.

Odvezao čitavu seriju breveta, 200, 300, 400 i 600 km, u vremenskom roku, i zaradio naslov Super Randonneura. Čestitamo !!!

Najmlađi učesnik je imao čitavih 14 godina, a najstariji čak 61 godinu.

Sve u svemu, svi breveti su se vozili i izvezli. Pa čak i onaj od 600 km, koji mi se tad čino kao jedna velika, mračna, nesavladiva planina. A

na kraju, kad pogledam sve, on mi je bio i najdraži. A tu su i planovi za neke nove brevete… otom-potom. Lagano.

Šest stotina ispred nas

Šest stotina ispred nas

Napravih i sajt: randonneurs-srpska.weebly.com

…na kojem se može prijaviti na brevet, na kojem možete pročitati i pokoje iskustvo učesnika, upoznati se sa randonneur-ingom, a i pogledati gdje se vozi…

Ha, ha, što više razmišljam o svemu ovome, sjećanja mi naviru, a ja bih želio da ovaj članak ostane u granicama normalnog, tako da ću lagano da završavam…

Nakon prve sezone mogu samo da kažem – BRAVO !!! I to svima. Od učesnika, preko naših gostiju, preko svih onih divnih ljudi, koje smo gnjavili da nam daju pečate, pa do onih koji su nam pomogli na ovaj ili onaj način. HVALA SVIMA !!!

Eto, kalendar za 2013-tu je izašao, još samo malo strpljenja pa će se i rute objaviti, a i lijepo vrijeme će brzo…

Vidimo se. 16. mart je blizu…





Svuda pođi, kući dođi…

13 12 2011

Kažu, bez alata, nema zanata. I sam sam se našao u situaciji, kada bih, ne znam šta dao, samo da imam pravi alat u rukama. Kao kad pukne lanac, na vrhu planine, a ja imam alat za spajanje lanca u kombiju, sa kojim smo došli na vožnju… 🙂

He, he, ovaj članak nisam zamislio kao članak o servisiranju lanca, ili krpanju probušenih guma (na vrhu planine), nego kao jedan prikaz alata koji, tako reći koristim jako, jako često. A osim toga, pomoću njega sam, na neki način, zavolio biciklizam, jer mi je pružio sve te manje ili više bitne podatke, o prošlim, ali i budućim vožnjama.

Crossroads, (C) by http://www.martin-liebermann.de

Koristio sam ga, a i danas ga koristim, kada planiram neku vožnju, pa ju fino iscrtam, pa pogledam kolika je dužina, pa vidim koliko se trebam penjati, pa mogu lijepo isplanirati vožnju. Ili nakon vožnje izanalizirati gdje se i koliko, i kako vozilo. Pa se iznenaditi, kada vidim da su se neke lične granice pomjerile. Kako sam se mogao toliko penjati, ili koliko kilometara voziti, a ne izgubiti se… 🙂

I danas se sjećam kako sam iscrtao rutu do Krupe, ukupno nekih 56 km, i pitao se da li mogu otići i vratiti se živ i zdrav. I da li će me neki kamion, ili autobus u Tijesnom zalijepiti za stijene. Predrasude, predrasude…

A bilo je  sasvim suprotno. Lijep sunčan dan, subota, saobraćaja malo. Kamiondžije i autobusdžije obazrivi, i lijepo smo se družili. Vratio se kući živ, zdrav, prav, i sa osmjehom na licu….

U onim prvim danima, (ponovnog) otkrivanja biciklizma, tražio sam nekakav program, ili Internet servis, koji bi mi pomogao oko dužina, visina, planiranja ruta. Registrovao se na nekoliko sajtova, skinuo jedan-dva programa, međutim… sve je to tanko. I na kraju sam se skrasio na ridewithgps.com.

I nisam požalio. Ljudi koji rade razvoj su uradili odličan posao, i mislim da su napravili dosta dobru aplikaciju, koja zadovoljava veliku većinu poterba, koju jedan biciklista, ili trkač, može da ima.

Lijepo se registrujete, pogledate sve mogućnosti, koje pružaju.

ridewithgps.com

Kao prvo, rute možete dodati na dva načina. Crtajući, ili uvozeći neki od fajlova, koje ste napravili sa GPS uređajem. Naravno, sve te rute možete izvesti u nekom od poznatih formata, za korišćenje u navigacionim uređajima.

Generalno, ja se najviše oslanjam na funkciju crtanja ruta. Hoću da vozim neku rutu, nacrtam jeu, pogledam visinski profil, proračunam koliko će mi trebati vremena, pogledam vremensku prognozu na W2U, i to je to. Vozim.

ridewithgps.com

Osim toga, sajt pruža još dosta mogućnoti, kao što bi bila mogućnost konverzacije sa ostalim korisnicima, pa vođenja kalendara aktivnosti,  a i moguće je izračunati zone rada srca, za sve one koje koriste pulsmetre, i malo se više posvećuju treningu.

Eto, toliko o njemu, nebih da dužim. Pogledajte ga, i mislim da vas neće razočarati.

Ako nekoga interesuje, moj profil je na: http://ridewithgps.com/users/8606

Pozdrav.





Svi putevi vode u… Glamoč

4 07 2011

Ide mi se. Stvarno mi se ide.

A nisam siguran ni da li mogu toliko da vozim.

Doduše, dok ne probam, neću ni znati…

Prije neki dan sam napravio pola te dužine, po brdima, i nisam se toliko umorio, da sam se borio za život, već onako… I sutra ujutro ustao normalno… I hodao normalno…

Eto, tako. Ova moja pisanija možete shvatiti kao poziv na jednodnevnu biciklističku vožnju. U pravom smislu te riječi.

Znači, čitav dan vozimo bicikl. Čitav.

Malo uzbrdo, pa po Manjači, pa kroz Baraće, i onda do Mliništa, do Glamoča… I  sve to skoro pa isto u povratku. A povratak preko Mrkonjić grada…

A zašto baš Glamoč?

A zašto da ne?

Pa, nekako mi je baš Glamoč daleko, visoko, nedostupan, u oblacima. Pa i sama činjenica da, prilazeći Glamoču, treba preći preko prevoja Mliništa, koja su viša nego neki planinski vrhovi, daju nekakav avanturistički duh čitavoj ovoj priči. A i nisam nikad bio u Glamoču.

Crtajući, razmišljajući, procjenjivajući, došao sam do toga da bi priča trebala biti ovakva:

Rano ujutro pokret. 4:30. Znam, oči krmeljave i snene, ali žao mi je… moramo na put…. Lagano do Kola, pa preko Manjače. Spustimo se do Čađavice, pa lijevo do plave pumpe. Kod nje skrenemo desno, i do Podrašnice. Kafa. A može se i nešto pojesti i popiti. Tu smo na nekom 60-tom km. Blago odmaramo, nekih pola sata.

Do Mliništa je još 40-tak km, uzbrdo. Lagano se penjemo na 1293 metra nadmorske visine. Sigurno će nam pucketati u ušima. A na Mliništima kafa. Rekoše da se tamo mora stati i bar malo odmoriti. Vidjećemo.

Do Glamoča

Do Glamoča spust i ravnica Glamočkog polja. Glamoč. Ručak. Odmor. Vazduh. Sunce. Odmor. Jedno sat, sat i po. Pa onda nazad.

Malo frke da sa popnemo nazad na Mliništa, i onda lagano, nazad do Podrašnice. Eventualno odmor, ili možemo odmor da pomjerimo na Balkanu, svakako nam je usput.

Kod Plave pumpe skrećemo desno, i krećemo ka Balkani i Mrkonjić gradu. Inače, od Balkane, pa sve do Banja Luke, uz izuzetak penjanja na Dabrac, je sve nizbrdo. Ma pjesma. Prije neki dan sam iz MG-a stigao za nekih 2 sata. Stvarno je pjesma…

Od Glamoča

I to bi bilo to.

Po nekim procjenama, ukupan put bi trebao biti oko 245 km, i imamo nekih 15,5 sati dana. Sunce izlazi u 5:15, a zalazi u 20:39. Ako nam prosječna brzina bude 20 km/h, imamo nekih 12 sati vožnje, i nekih 3 sata odmora za ispijanje kafa, hranjenje umornog tijela, sipanje vode u suve bidone, i kupovinu žita po prodavnicama.

Sve one stvari, oko toga šta ponijeti, kako se obući, neću napominjati, jer onaj ko bi išao na ovakav put to i sam zna.

Eto, toliko. Razmislite, javite se, pa da se vozi…

Linkovi do GPS ruta:

Do Glamoča – http://ridewithgps.com/routes/504336

Od Glamoča – http://ridewithgps.com/routes/504330

🙂

P.S. Da, napisaću izvještaj. Ovde, u nastavku… Kad se vratim, i uhvatim vremena. Možda bude i koja sličica…

 

Živ sam i zdrav. Samo malo da mi se slegnu utisci, pa pišem… 🙂