Gdje, šta, kada…

15 09 2015

Pa, recimo, biće ovo jedna, kao, mala retrospektiva prošlih dana, o kojima nisam zbog „ljenosti i nediscipline“, ovdje napisao ni jednu jedinu riječ.

Međutim, kako se neke stvari ipak malo i mijenjaju, evo… 😀

Pa, šta da se kaže… Bilo je zanimljivo, mada ne baš onako kako sam mislio da će biti, na neke događaje nisam otišao, neka nova interesovanja su se javila, i tako… Kao što mi jedan stariji gospodin poodavno reče: „…teško tvojim nogama, kakvu ludu glavu nose…“ 😀

Eto, tako mi se u kalendar uvuklo i trčanje. Toliko mi se svidjelo, da će dobiti i svoju kategoriju, ovdje, na blogu. A kako to već i treba da bude 😀 ubrzo sam uvidio da se i pored asfalta, može trčati i po brdima, šumama, livadama… i to u dvocifrenim brojevima kilometara. Fantazija! Ali malo kasnije o tom. 🙂

…a budući da smo (prvenstveno) na biciklističkom blogu, da prebacimo koju o biciklima…

 

BICIKLISTIČKA SEKCIJA

Krenula je nekako čudno.

U prošloj firmi gdje sam radio, kolega je vidjevši da nas ima podosta, koji na posao dolazimo biciklima, iznio ideju da se jedeno poslijepodne okupimo, i da napravimo jednu zajedničku vožnju. U jedan utorak, čini mi se. I tako, okupilo nas se nekoliko, a od kolege, idejnog tvorca, ni traga ni glasa. Privatne obaveze, vjerovatno.

bici-sekcija_2

I tako, uzeh na sebe obavezu da svakog ( u ovoj sezoni) utorka ili srijede, napravim novu rutu, pošaljem mail mailing listi, odskora i napravim Facebook događaj, pozovem sve one koji žele da voze… i dođem u četvrtak, par minuta prije 17:30, u park Petra Kočića, i ljudima koji se tu nađu, krenem u novu vožnju, od kojih su neke bile i prave avanture.

bici-sekcija

A bili smo svugdje, stvarno svugdje, i prošli dosta toga, da mislim da ću napisati još jedan članak, samo o Biciklističkoj Sekciji. Sigurno.
Ovo nam je druga sezona. Kako ovo pišem, dan nam je sve kraći, te nam je ostala samo još jedna vožnja četvrkom, nakon koje prelazimo u termin jutarnjih sati subota, odnosno nedelja, kad nećemo baš toliko žuriti, da nas ne uhvati noć… A čeka nas i 50-ta, jubilarna, vožnja.

Sva akcija se održava na FB-u, u grupi „Biciklistička Sekcija“. Dobrodošli.

 

RANDONNEURS SRPSKA

Vozilo se, vozilo… uživalo se, uživalo !!! Ali se u Francusku nije otišlo.
Što se tiče drumaških avantura, uspio sam organizovati sezonu sa najvećim brojem breveta, izvesti kvalifikacije za učestvovanje na najvećem događaju ovog vida biciklizma, Pariz-Brest-Pariz, uživati maksimalno i po noći i po danu, i uspio neotići na taj događaj. Jednostavno, neke stvari u životu imaju veći prioritet, budućnost moje djece… a PBP-ova će biti. Neću ja još skoro bicikl o klin okačiti… Sigurno.

Ali, nije sve propalo ako ja nisam otišao. Njih šestorica, hrabrih kolega, Eduard Bijelić, Saša Jovanović, Nemanja Keser, Velinko Ostojić, Goran Stegić i Jovan Živković su osvjetlali naš obraz, učestvovali na ovom fantastičnom događaju, i svi ga uspješno završili. Nema se šta puno reći, nego – BRAVO!!!

pbp

Ukoliko želite da vidite malo više o svemu ovom, da nam se pridružite, evo i link: randonneurs-srpska.weebly.com. FB grupa se podrazumjeva, a nju možete i sami pronaći.

 

TRČANJE

Prvo klub.trk

Moj trkački klub je TRK Banja Luka. Šta da kažem… ljudi nasmijanih lica, koji su uz to i organizovali jedan pravi sportski događaj, koji je moj grad stavio na svjetsku (trkačku) mapu, Banjalučki polumaraton. I na kojem sam uživao, ali stvarno uživao, trčeći tako poznatim ulicama. Doživljavao emocionalni tobogan prolazeći kroz neke dijelove grada, pored nekih, meni jako važnih prozora… 🙂

A i konačno sam uspio… u namjeri da Beogradski maraton istrčim ispod 4 sata. Ove godine se malo disciplinovanije pristupilo treningu, i rezultati nisu izostali. Po predivnom aprilskom oblačnom danu, uz skoro konstantnu kišicu, beogradskih 41 je palo za 3:58:25. Juhu! 😀 I naravno, nisam išao sam, nego sa klubom. Fantastična dva dana!

bgd

Poslije Beograda je došla i Banja Luka. Šou. Porodica uz mene, fotografisanje, zafrkancija, „…jel’ ravno za more?…“ prolaznicima… Rezultat u ovom slučaju nije važan. Prvi se uvijek poklanja.

mi

E, ovdje se već pogled usmjerava prema brdima. Budući da su brda već prijateljski nastrojena prema meni, počinjem sa pokušajima da protrčim i njihovim stazama i stazicama, putevima i puteljcima. I oduševim se, jer sam otkrio jedan novi svijet. FANTAZIJA. Mada, neki ovu disciplinu zovi i trail trčanje. kako god, ulazim, odnosno ušao sam (i) u trail.

trail

Dvije sedmice kasnije, (polu)Maraton „Stazama Branka Ćopića“. Branko je bio srećan čovjek, što je imao priliku da tamo odrasta. U organizaciji kolega iz AK Sloboda, iz Novog Grada, mala, a ipak velika trka, trka na koju dolaze ljudi koji stvarno vole trčanje, i koji žive za trčanje. A staza k’o staza, ne očekujte ravno. Čak mislim da ga ni nema. 😀 A pored svega ovog, i druženje sa starim, ali i novim prijateljima. Neprocjenjivo.

Dan po dan i dođe avgust, vrijeme je za Šujicu. Meni najomiljeniji polumaraton (jer sam, između ostalog, tamo istrčao svoj prvi polumaraton, tamo izgubio trkačku 😀 nevinost). Sa Klubom se išlo, kombijem. Kad smo išli prema Šujici, možda što je bilo rano jutro, nije se baš puno pričalo… ali kad smo se vraćali… 😀

Idemo dalje, čeka se nova trka… u aprilu sljedeće godine. 🙂

Umalo da zaboravim, TRK-ovci se nalaze na www.trkbanjaluka.com

 

MNOGO HTEO, MNOGO ZAPOČEO

Planovi su planovi. Ponekad, ako se ne stremi ka njihovom ispunjenju, oni se i izjalove. Nekako, godina je fino počela sa Beogradom i kvalifikacijom za Pariz, pa onda odustajanje od odlaska, pa odustajanje od Jahorina Ultra Trail-a, pa još i najava odustajanja sa još jedne trke, jednostavno natjeralo na „PODVLAČENJE CRTE“ – čišćenje kalendara događaja, i stavljanje prsta na čelo, i odlučivanje šta i kako dalje.

quote

Što se tiče biciklizma, i sljedeće sezone sa Biciklističkom Sekcijom na brda, sa Randonneurs-ima i dalje na asfalt, pa i malo promocije ovog vida biciklizma, da i drugi osjete čari breveta, a sa trčanjem će se malo više bježati na brda i u šume, malo manje provoditi vremena na asfatlu. Sljedeća trka (a već mi je frka!!!) bi trebala biti u Istri, u aprilu mjesecu sljedeće godine. Do tada, rad, red i disciplina. 😀

Što se tiče samog bloga, biće tu dosta zanimljivih članaka, malo i praktičnih, malo i onih drugih, nepraktičnih, na drugi način korisnih. Dosta je planova, vidjećemo šta će se sve izdešavati.
Držite mi fige !!!

Advertisements




Za nekog

10 06 2014

Život nema samo jednu stranu. Onu lijepu. Već je tu, odmah iza, i ona druga, koju niko ne zove, nego se ona ponekad sama dovuče i uvuče u naše živote.

Pa nam postane čupavo.

Sva ta siva boja loših vremena, vremenom postaje sve tamnija i tamnija, ružnija i ružnija, i na kraju… 😦

Pogotovo su nijanse sive neprijatne, ako se tmurni oblaci nadvuku na porodicu koja u sebi ima nekog ko se bori sa bolešću. A tek sa onom bolešću sa kojom su mnogi izgubili bitku. I zna se da borac ima male šanse da pobijedi. I kad borcu pokušaju pomoći, i još jednom, ali kad ne ide… A porodica vidi da je svakim danom sve manje ruku koje hoće da pomognu, i da se čeka onaj jedan, tren…

Porodici u ovakvim vremenima treba… mnogo toga, ali najviše onog osjećaja da je tu još neko, ko će biti tu, ko će utješiti, ko će bar na tren razmaketi tamne oblake… da se mrak bolje podnese.

Srećom, takvih ima puno. I svaki dan ih je sve više.

E, za njih ću se ja potruditi, jer oni sami daju puno, puno više svaki dan, ne tražeći ništa za uzvrat.

Jer, hej… šta je jedan moj maraton u poređenju sa njihovim maratonom. Ništa.

BELhospice.

Ljudi koji u Beogradu pružaju svu moguću pomoć onim osobama, i njihovim porodicama, koje su ostavljene da se sami bore u završnoj fazi raka.

Stručno – Centar za palijativno zbrinjavanje i palijativnu medicinu pacijenata terminalno oboljelim od raka.

Prošle godine sam istrčao Beogradski maraton, kao član njihovog tima, i nemam namjeru prekidati tu tradiciju. I bi mi drago.

Belhospice tim 2012

Belhospice tim 2012

A kako je vrijeme odmicalo, sve mi je draže i draže, jer su se majice BELhospice-a, dobijene na BG maratonu počele pojavljivati i na mnogim drugim trkama. I na Fruškoj Gori, i u Novom Gradu, i u Banja Luci, i u Novom Sadu, i Sarajevu, i… Pronosili smo dobar glas o ovoj nesebičnoj grupi mladih ljudi.

Evo, podijeliću i par članaka, koji su drugi napisali o čitavoj ovoj akciji:

Nacionalnost: Trkač – Belhospice – Trčanje na srce

Nacionalnost:Trkač – Belhospice tin 2014

Mooshema – #Mooshema pejsing 5K za BELhospice: your pace or mine?

 

Na start stajemo 27. aprila.  Idemo?

————————————————————————————————–

…i tako, vrijeme je prolazilo, a ja ovaj članak nikako da završim. Prođe i 27. april. Prođe i još dosta nedelja i ponedeljaka, a ja ne napisah ni riječi o onome što je išlo poslije članka koji nisam objavio.

Budući da smo u medncinski obojenom postu, reći ću samo jednu – prokastinacija, da ili ne? 😀

U svakom slučaju, evo i par crtica…

Beograd.

Kao i uvijek, dok stojimo u masi, čekajući odbrojavanje i pucanj, misli, osjećanja lete… Ali preovladava ono nešto, ponosno. Ponosno, jer si u pravom trenutku, na pravom mjestu. Radiš pravu stvar za nekog, radiš pravu stvar za Beograd, radiš pravu stvar za sebe. Jedan od onih dana, kada ti je nevjerovatno drago, što imaš tu privilegiju da budeš baš tu, da mašeš nepoznatima, da se smiješ, kada vidiš izraze lica onih, kada ih u po trčanja pitaš… „…izvinite, jel’ ovo put za more? “ 😀

Uh, sav sam se naježio, jer sjetih se, epizode sa DJ-em i ulicom Jurija Gagarina aka Čistilište (na Novom beogradu). Sam sam, protrčavam pored bine sa DJ-em, pitam se hoću li doživjeti sutrašnji dan, i u datom momentu, taktovi poznate muzike… AAAAA Stajem, okrećem se prema bini, i izvodim pravi, pravcijati naklon, do poda. DJ uzvraća pozitivnom energijom, ja se ježim, adrenalin skače u nebesa, polijećem… Savršeno. 😀

U cilj ušao sa fantastičnom grupom mladih ljudi – „УЛТРА ТРКАЧ СРБИЈА“, i njihovom porukom… Ко сме, тај може !!!

U ciljnoj ravnini pljeskanje, smijeh, podrška, megafon… sreća i tuga u oku. Zar je već gotovo?

Ja sam srećan čovjek. 😀

Pet sati, devet minuta i sedam sekundi. Četrdeset dve hiljade sto devedeset pet metara.

Tačno je 20 časova i 35 minuta

Tačno je 20 časova i 35 minuta

Beograde, vidimo se uskoro !!!