Hi, hi, hi… Winter Bike to Work Day

27 03 2018

…ili ono… znate i sami… 9. februara ove godine (jer, februar je zimski mjesec) se održao planetarno popularni „Dan odlaska na posao po ciči zimi“.

Evo, ove godine je 14,292 osobe OBEĆALO da će voziti bicikl taj dan. Ha, šta mislite koliko je nas, iz našeg malo grada isti to uradilo?

Inercijom koju osećam već godinama, razdraganošću dječaka koji po drugi put sjeda na bicikl, ili jednostavno, po navici sam i sam učestvovao u gorepomenutom globalnom događaju.

Da, ja sam onaj koga vidite na biciklu ujutro, kako grabim prema poslu, i koji se stopi sa gradskom gužvom, u vrijeme kad se radnici i radnice vraćaju svojim kućama. I nekako ne biram (skoro) više samo suve dane, nego se uživa i sa par snježnih pahuljica, i malo kišice, rosice. Bicikl je zakon! Da, nikad nisam gradskobiciklirao sa kišobranom. Zna se gdje su granice. 😀

A ova priča, oko zimskogradskobicikliranja ima zanimljiv okret, pa i zaokret, rekli bi neki.

Uvodna riječ ide…ovo oko prijava, akcijanja, i još nekih slatkiša… 😀

U principu, globalno mjesto za prijavu, informisanje, pa i takmičenje (među gradovima, ko će više, ko ćebolje!) je

https://winterbiketoworkday.org/

Gdje ćete i sljedeće godine moći da se prijavite, informišete, oko čitave priče. I vidite da se tamo negdje daleko, iza sedam mora, iza sedam gora, npr. organizuju besplatni doručci…

I tako.. Vaš Željko odluči da i ove godine obeća da će svoj bicikl provući i tog februarskog dana, ulicama svog grada, do mjesta gdje zarađuje za život i ostale zanimacije. Zanimljiv je i podatak da je to uradilo i njegovih 10 sugrađana/sugrađaniki, pa se nijansa ipak prelijeva iz crnog u malo manje crno, tako reći u svijetlo-sivo.

^^^ Jedanaest ^^^

^^^
Zanimljivo, ali ja te ljude  ne prepoznajem. Hm!

Popunio formular, kad ono… dosjetili su se da pokušaju sve te slobodarske umove još više povežu kroz – razmenu  (poklončića), narodski rečeno: GIFT EXCHANGE.

Šta ću, upisah se i ja, jer ko zna šta dani pred nama nose…  Kvačica tu i tamo, podatak jedan i drugi, jedan submit, i lagano čekanje. Toliko lagano da se i zaboravilo na sve. Kad ono, veseli mail stiže. 😀

Pročitah, vidjeh da u adresi nedostaje jedan tako beznačajan podatak kao što je grad u koji bih trebao poslati poklon(čić). U meni budi plamen istraživača, i adresu u pola milisekunde upisujem u pretraživač, i…
Ispred kuće – Boulder, Colorado, USA.

Sjajan grad, jedan od sjajnijih na svjetskoj mapi trail trčanja. No, to je druga priča. 🙂

I za kraj, podijeliću sa vama link do Instagram profila koji sam dobio u veselom mailu. Siguran sam da je i link veseo. 😀

https://www.instagram.com/chief_concentrates/

 

Eto, tako… idu dani, a ja se još uvijek ne mogu odlučiti da li, ili ne da Šefu pošaljem nekakav poklon(čić).

Svi prijedlozi, sugestije, komentari su dobro došli.

Auh.
Over and out!

Advertisements




Pa da vidimo, koga mi to imamo ovde?

21 03 2018

Ahahaha, nekako se nikako ne mogu oteti utisku da po prvi put počinjem sa pisanjem bloga, jer… prošlo je (jako?) puno vremena od nekog angažiranijeg angažmana oko bloga i blogovanja. Ahahaha, vidjećemo, vidjećemo… 😀

Može malo muzike za uz tekst? Evo.

Ha, nema tu šta puno da se kaže. Tata dvije djevojke, veća dvadesetak godina, bliži 50-tim (ahahahahaha, kakve crne 50-te… godine su samo broj!), nego 40-tim, na maratonima i polumaratonima upadam u kategoriju M45+. U posljednjih par godina poprilično aktivan, i biciklistički, i trkački.

Suvoparno se može reći da sam završio nekoliko (zvaničnih) polumaratona i maratona, uspješno organizovao i učestvovao na brevetima, ultra-biciklističkim vožnjama.

Idem popiti malo vode, osušilo mi se grlo.

A u stvarnosti – LUDILO! Pozitivno ludilo, naravno.

Sve i svašta… tu i tamo pisao, inspirisao nekolicinu drugara da ispune uslove i prije tri godine odvezu Pariz-Brest-Pariz, i tako… trenirao, učestvovao na nekoliko maratona, što biciklističkih, što trkačkih, proživljavao raznorazne situacije, pa, u neku ruku i pomjerao svoje granice, okupio Biciklističku sekciju, akcijao trčanje 15-og u 5… ma, svašta nešto…

A situacija… milion. Mentalnih slika… mali milion.

Kroz sve te neke moje aktivnosti sam shvatio da najljepše teško može da se doživi u „nemoj tako daleko… nemoj, kiša pada… kud ćeš, kasno je… pa snijeg je pao, kuda?“ međom-oivičenom mentalnom sklopu, nego da se treba bar malo pomjeriti iz cipela običnog, i objeručke prihvatiti neobično, neko iz mase bi dodao i ludo.

A u principu, nismo mi od šećera pa da se istopimo na kakvom pljusku, ili da ćemo se smrznuti i umrijeti trčeći na +1. Samo se pridržavati nekih osnovnih pravila, i čitav novi svijet se može otvoriti ispred vas. Kao što je i ispred mene. 😀 Zona komfora je jako za*ebana stvar.

Eto, jedna od meni jako dragih situacija, mentalna slika sa jednog trkačkog treninga – kao spremaću se ja na neku od prošlih Jahorinskih Ultri, pa sam si uveo i noćne treninge. I tako jednu noć krenuo u pola sata poslije ponoći (ispratiše me samo pogledi nevjerice, bez riječi na usnama..), na trening od cca 28 km, do Čelinca, i nazad. Nakon izlaska iz (svjetala) grada ulazim u kao kanjon rijeke Vrbanje, magistrala goredolira sa lijeve strane, a i ja sa njom, i na jednom laganom spuštanju, kroz laganu maglu, pogled kao kroz tunel, oivičen borovima sa obe strane, prema nebu, prema punom mjesecu, prema zvijezdama. 😀 Dva je sata poslije pola noći, a meni gotiva! Smješak na licu! Žao mi bi svih onih koji spavaju, da propuštaju ovu ljepotu!

Ili… napraviš događaj na FB-u, jer si se sa prijateljem dogovorio da ćeš prije posla napraviti mali biciklistički trening penjanja do spomenika na Šehitlucima, pa da pokušaš inspirisati još koga da u cik zore uživa. Pa ti se na startu pojavi 12-tak ljudi, momaka i djevojaka. Pa svi zajedno gore!

Šehitluci, jer ljepše je ujutro 🙂

Ili… na Badnji dan kreneš na dužinu prema Karanovcu. A domaćini zovu „…aj’ popi’ jednu…“. U odlasku ih odbiješ sa „…za pola sata, kad se budem vraćao“, pa te kod crkve u Karanovcu dočeka petoro ruku sa raznoraznim rakijama, pozdraviš ih sve, i popiješ samo jednu, pa si im malo smiješan, pa u povratku obiđeš one koje si odbio… Pa dođeš kući veseliji nego što si krenuo. 😀

Ima toga toliko… 😀

Da sad ne dužim, i razvodnjavam čitavu priču, i trošim vaše dragocjeno vrijeme, skratiću, i reći da sam (srećom?) manje-više aktivan prošlih 7-8 godina, ne nekom odlukom, nego jednostavno išao za nekakvim osjećajem, i upijao sve oko sebe, i ljude i događaje, i vremenske prilike i neprilike… uživao, naravno. Uvidio koliko je ljepote oko nas, i da nije potrebno ići na nekakve egzotične destinacije da bi se doživjela prava avantura, nego samo pogledati iza kuće, zgrade, iza naselja, iza grada. Ni sami ne znamo koliko smo srećni.

I zbog svega gore rečenog i napisanog, a i zbog još nekolicine razloga, mislim da mi je pravo vrijeme da pokušam podijeliti neka svoja iskustva (i ko zna šta još) sa vama, da vas inspirišem da pokušate bar malo pomjeriti neke svoje granice, malo promjeniti neke svoje stavove (o ovom i onom), možda malo i nasmijati… a pošto ću i sam na jedan, da tako kažem, put (ma šta put… PUTČINU!), da se osiguram da ću ga i proći… jer reći da ćeš, a ne uraditi (i to pred ovolikom publikom)… znate i sami. 😀 Volovi se drže za rogove, a ljudi za riječ.

Ne očekujte (moje) selfije.

Kraj.
Biće još.
Jako brzo.





Troljetka

30 01 2014

Evo, sjedim već nekoliko minuta, i razmišljam, kako da počnem pisati ovaj tekst. I da li bi ga trebao uopšte i objavljivati. Jer, možda se nekom sve ovo učini pre-preteciozim, i smjesti me u kategoriju prepotentnih i lažljivaca. Možda.

A možda sve ovo nekog inspiriše, pa krene sličnim putem. Ili još bolje, pridruži mi se u pokušaju. Ha !!!

Pogledah naslov, možda mi i pomogne. 🙂

Planovi. I to planovi za sljedeće tri godine. A što baš tako. Pa, jednostavno jer mi je tako lakše. I zato što volim imati nekakvu tačku, događaj, kojem stremim, radi kojeg treniram, i prema kojem idem. Sa manje ili više uspjeha. I zaključio sam da mi je mnoooogo lakše ako imam jedan ili dva „glavna“ događaja u sezoni, i na kraju krajeva imam plan. Meni mnogo bolje, nego se rasipati između mnogih, i na neki način, lutati…

A i zato što ih, ovako javno objavljujući, postavljam u obavezujuće, jer…

…volovi se drže za rogove, a ljudi za riječ.

I tako, razmišljajući, nekad više, nekad manje, dozvoljavajući da srce bude prije razuma, nabrojah nekoliko događaja, oko kojih bi se potrudio, i na kraju krajeva, i učestvovao u njima. U sljedeđe tri godine.

Pa da počnemo.

2014. godina

Vesela, pripremna godina, za ono što se nadam, predstoji.

Prvi događaj na listi će biti učestvovanje u Fleche Velocio-u (timovi idu biciklom do jednog mjesta u Sloveniji), u organizaciji Randonneurs Slovenia, od 11. do 13. aprila 2014. godine. Znači, pasoš u džep, i na granicu. Da sad ne dužim ovde, napisan je čitav članak na Randonneurs Srpska – Fleche.si. koji je podigao i nešto prašine, inspirisao da se biciklisti i biciklistkinje prijave za učestvovanje.

fleche card

Sljedeći, doduše ne-biciklistički je, meni jako, jako drag – Beogradski maraton, 27. aprila. Budući da sam baš u Beogradu, izgubio svoju maratonsku „nevinost“, i budući da i pjesma kaže „…sjećam se prvog poljupca…“, moram ponovo do njega. A i zbog drugih. No, o tome u nekom drugom članku. I sad se sjetih, moram da popravim svoje vrijeme.

maraton-beograd foto-aleksandar-dimitrijevic

Beogradski Maraton 2103, foto Aleksandar Dimitrijević

Treći nije samo jedan, nego serija biciklističkih događaja. Zbog više razloga, ove godine imam namjeru odvesti punu Super Randonneur seriju breveta. I 200, i 300, i 400, i 600. I nadam se da će mi se, bar u nekim, pridružiti i svekoliki narod biciklistički.

I kao šlag na tortu, vrhunac ove sezone bi trebao biti, nešto što od milja zovem „Giro di Srbija“. 1000 km brevet, u organizaciji Randonneurs Srbija. 15. avgusta 2014. Budući da ruta još nije objavljena, evo i link do jedne rute, na osnovu koje će se izraditi i ova manja. 🙂 Samo da kažem da mi i nije jednostavno razmišljati o ovom. Nikad nisam ovo i ovoliko vozio. Mislim da me je malo i strah.  Uglavnom, 75 sati Srbije, 1000 km vožnje, i avgust. Biće to… olala.

1000

Medalja za završen brevet od 1000 km

Eto, toliko za ovu. Idemo na sljedeću. 🙂

2015. godina

Specijalna godina. Godina Pariz-Brest-Pariza.logo_vertical

Jedan od najvećih događaja u biciklističkom svijetu, koji se uz to održava svake četiri godine, je Pariz-Brest-Pariz. Randonneurska Olimpijada. Čitav svijet se skupi i vozi se. I pola Francuske izađe na ulice i drumove pomagajući biciklistima, sokoleći ih, da izdrže u svom naumu. Da odvezu 1200 km, u (80, 84) 90 sati.

Mislim da ći i ja biti na dva točka. Opet u avgustu, i to od 16. do 20.-tog avgusta 2015. godine.

Samo da kažem da su, na neki način, već počete pripreme za kvalifikacije, i priprema same logistike (šta, kako, kuda, koliko), godinu i po prije.

Tako da… zbog pravila o registraciji za PBP, moraću još jednom odraditi sve brevete iz Super Randonneur serije. Jednostavno, samo tako mogu da se prijavim, i da mi se odobri učestvovanje na ovom događaju. Pored ostalih 5-6.000 biciklista.

pbp95controlbook

PBP kontrolni karton

Veselo, veselo… 🙂

2016. godina

„…teško tvojim nogama, kakvu glavu nose.“ rekli bi stariji ljudi.

Transcontinental Race.

Trka od Londona do Istambula.

transcontinental_race

Nema rute, samo kontrolne tačke. Ove godine (2014,) su jedan kafić u Parizu, gdje je krenuo prvi Tour de France, Passo di Stelvio, i Lovćen. Okvirno 3200 km, vremenski limit je 14 dana.

Naravno, avgust je u pitanju, i 101 biciklista kreće sa Westminsterskog mosta u Londonu. Ujutro.

14 dana bicikla. Jedva čekam.

Eto, to bi bilo to. Još jednom, molim vas da ovo ne shvatite kao nekakvo hvalisanje, nego samo kao jedan plan, jednog bicikliste, koji želi da ostvari.

I koji bi mogao još nekog inspirisati na slično… 🙂

Hihiihi, samo nek’ je veselo. 🙂





Svani zoro

16 01 2014

Ovih dana pravim nekakve okvirne planove za nekakve duge vožnje, koje bi se trebalo djelimično odvijati i po noći, pa sam koristio jedan (bar meni) koristan Internet servis. Pa rekoh, da podjelim, možda će još nekom dobro doći.

A o čemu se ovdje radi?

Jednostavno, o jednom jako kvalitetno urađenoj aplikaciji, koja vam prikazuje kretanje Sunca, i računa vrijeme izlaska i zalaska istog, za bilo koju tačku na Zemlji, na bilo koji datum.

A zašto bi mi ovo bilo važno, pitaćete se vi? Pa, jednostavno zato, da bi mogli planirati npr. start neke vožnje koja će se dešavati par mjeseci kasnie, ili da vidite kad će sumrak, pa da srkaćujete neke rute zajedničkih vožnji, ili da se uvjerite da morate nositi osvjetljenje na onu brzu, malu vožnju, poslije posla. Ili… za šta god.

suncalc.net

Ova aplikacija se nalazi na adresi www.suncalc.net i dovoljno je upisati mjesto, a za one koji planiraju, imate mogućnost i izbora datuma za koji se računaju dnevni i noćni periodi. I to sve ukomponovano u lijepo, oku prijatno, okruženje.

Ovom prilikom bi se zahvalio Vladimiru Agafonkinu, na odlično urađenom poslu.

Uživajte. 🙂





Vremena se mijenjaju…

16 10 2013

…pa tako i Tour de France.

Kako je bilo nekad, a kako sad, i da li je bolje sad ili nekad…

Prosudite sami.

Izvolite.

 

Tour de France 1903-2013

Tour de France 1903-2013

 





Tu sam…

3 09 2012

…nisam zaboravio da pišem, nisam se odselio, nisam odustao…

Desila mi se mala pauza, jer je život pokazao i onu manje lijepu stranu…

Idemo dalje.





Svuda pođi, kući dođi…

13 12 2011

Kažu, bez alata, nema zanata. I sam sam se našao u situaciji, kada bih, ne znam šta dao, samo da imam pravi alat u rukama. Kao kad pukne lanac, na vrhu planine, a ja imam alat za spajanje lanca u kombiju, sa kojim smo došli na vožnju… 🙂

He, he, ovaj članak nisam zamislio kao članak o servisiranju lanca, ili krpanju probušenih guma (na vrhu planine), nego kao jedan prikaz alata koji, tako reći koristim jako, jako često. A osim toga, pomoću njega sam, na neki način, zavolio biciklizam, jer mi je pružio sve te manje ili više bitne podatke, o prošlim, ali i budućim vožnjama.

Crossroads, (C) by http://www.martin-liebermann.de

Koristio sam ga, a i danas ga koristim, kada planiram neku vožnju, pa ju fino iscrtam, pa pogledam kolika je dužina, pa vidim koliko se trebam penjati, pa mogu lijepo isplanirati vožnju. Ili nakon vožnje izanalizirati gdje se i koliko, i kako vozilo. Pa se iznenaditi, kada vidim da su se neke lične granice pomjerile. Kako sam se mogao toliko penjati, ili koliko kilometara voziti, a ne izgubiti se… 🙂

I danas se sjećam kako sam iscrtao rutu do Krupe, ukupno nekih 56 km, i pitao se da li mogu otići i vratiti se živ i zdrav. I da li će me neki kamion, ili autobus u Tijesnom zalijepiti za stijene. Predrasude, predrasude…

A bilo je  sasvim suprotno. Lijep sunčan dan, subota, saobraćaja malo. Kamiondžije i autobusdžije obazrivi, i lijepo smo se družili. Vratio se kući živ, zdrav, prav, i sa osmjehom na licu….

U onim prvim danima, (ponovnog) otkrivanja biciklizma, tražio sam nekakav program, ili Internet servis, koji bi mi pomogao oko dužina, visina, planiranja ruta. Registrovao se na nekoliko sajtova, skinuo jedan-dva programa, međutim… sve je to tanko. I na kraju sam se skrasio na ridewithgps.com.

I nisam požalio. Ljudi koji rade razvoj su uradili odličan posao, i mislim da su napravili dosta dobru aplikaciju, koja zadovoljava veliku većinu poterba, koju jedan biciklista, ili trkač, može da ima.

Lijepo se registrujete, pogledate sve mogućnosti, koje pružaju.

ridewithgps.com

Kao prvo, rute možete dodati na dva načina. Crtajući, ili uvozeći neki od fajlova, koje ste napravili sa GPS uređajem. Naravno, sve te rute možete izvesti u nekom od poznatih formata, za korišćenje u navigacionim uređajima.

Generalno, ja se najviše oslanjam na funkciju crtanja ruta. Hoću da vozim neku rutu, nacrtam jeu, pogledam visinski profil, proračunam koliko će mi trebati vremena, pogledam vremensku prognozu na W2U, i to je to. Vozim.

ridewithgps.com

Osim toga, sajt pruža još dosta mogućnoti, kao što bi bila mogućnost konverzacije sa ostalim korisnicima, pa vođenja kalendara aktivnosti,  a i moguće je izračunati zone rada srca, za sve one koje koriste pulsmetre, i malo se više posvećuju treningu.

Eto, toliko o njemu, nebih da dužim. Pogledajte ga, i mislim da vas neće razočarati.

Ako nekoga interesuje, moj profil je na: http://ridewithgps.com/users/8606

Pozdrav.