Troljetka

30 01 2014

Evo, sjedim već nekoliko minuta, i razmišljam, kako da počnem pisati ovaj tekst. I da li bi ga trebao uopšte i objavljivati. Jer, možda se nekom sve ovo učini pre-preteciozim, i smjesti me u kategoriju prepotentnih i lažljivaca. Možda.

A možda sve ovo nekog inspiriše, pa krene sličnim putem. Ili još bolje, pridruži mi se u pokušaju. Ha !!!

Pogledah naslov, možda mi i pomogne. 🙂

Planovi. I to planovi za sljedeće tri godine. A što baš tako. Pa, jednostavno jer mi je tako lakše. I zato što volim imati nekakvu tačku, događaj, kojem stremim, radi kojeg treniram, i prema kojem idem. Sa manje ili više uspjeha. I zaključio sam da mi je mnoooogo lakše ako imam jedan ili dva „glavna“ događaja u sezoni, i na kraju krajeva imam plan. Meni mnogo bolje, nego se rasipati između mnogih, i na neki način, lutati…

A i zato što ih, ovako javno objavljujući, postavljam u obavezujuće, jer…

…volovi se drže za rogove, a ljudi za riječ.

I tako, razmišljajući, nekad više, nekad manje, dozvoljavajući da srce bude prije razuma, nabrojah nekoliko događaja, oko kojih bi se potrudio, i na kraju krajeva, i učestvovao u njima. U sljedeđe tri godine.

Pa da počnemo.

2014. godina

Vesela, pripremna godina, za ono što se nadam, predstoji.

Prvi događaj na listi će biti učestvovanje u Fleche Velocio-u (timovi idu biciklom do jednog mjesta u Sloveniji), u organizaciji Randonneurs Slovenia, od 11. do 13. aprila 2014. godine. Znači, pasoš u džep, i na granicu. Da sad ne dužim ovde, napisan je čitav članak na Randonneurs Srpska – Fleche.si. koji je podigao i nešto prašine, inspirisao da se biciklisti i biciklistkinje prijave za učestvovanje.

fleche card

Sljedeći, doduše ne-biciklistički je, meni jako, jako drag – Beogradski maraton, 27. aprila. Budući da sam baš u Beogradu, izgubio svoju maratonsku „nevinost“, i budući da i pjesma kaže „…sjećam se prvog poljupca…“, moram ponovo do njega. A i zbog drugih. No, o tome u nekom drugom članku. I sad se sjetih, moram da popravim svoje vrijeme.

maraton-beograd foto-aleksandar-dimitrijevic

Beogradski Maraton 2103, foto Aleksandar Dimitrijević

Treći nije samo jedan, nego serija biciklističkih događaja. Zbog više razloga, ove godine imam namjeru odvesti punu Super Randonneur seriju breveta. I 200, i 300, i 400, i 600. I nadam se da će mi se, bar u nekim, pridružiti i svekoliki narod biciklistički.

I kao šlag na tortu, vrhunac ove sezone bi trebao biti, nešto što od milja zovem „Giro di Srbija“. 1000 km brevet, u organizaciji Randonneurs Srbija. 15. avgusta 2014. Budući da ruta još nije objavljena, evo i link do jedne rute, na osnovu koje će se izraditi i ova manja. 🙂 Samo da kažem da mi i nije jednostavno razmišljati o ovom. Nikad nisam ovo i ovoliko vozio. Mislim da me je malo i strah.  Uglavnom, 75 sati Srbije, 1000 km vožnje, i avgust. Biće to… olala.

1000

Medalja za završen brevet od 1000 km

Eto, toliko za ovu. Idemo na sljedeću. 🙂

2015. godina

Specijalna godina. Godina Pariz-Brest-Pariza.logo_vertical

Jedan od najvećih događaja u biciklističkom svijetu, koji se uz to održava svake četiri godine, je Pariz-Brest-Pariz. Randonneurska Olimpijada. Čitav svijet se skupi i vozi se. I pola Francuske izađe na ulice i drumove pomagajući biciklistima, sokoleći ih, da izdrže u svom naumu. Da odvezu 1200 km, u (80, 84) 90 sati.

Mislim da ći i ja biti na dva točka. Opet u avgustu, i to od 16. do 20.-tog avgusta 2015. godine.

Samo da kažem da su, na neki način, već počete pripreme za kvalifikacije, i priprema same logistike (šta, kako, kuda, koliko), godinu i po prije.

Tako da… zbog pravila o registraciji za PBP, moraću još jednom odraditi sve brevete iz Super Randonneur serije. Jednostavno, samo tako mogu da se prijavim, i da mi se odobri učestvovanje na ovom događaju. Pored ostalih 5-6.000 biciklista.

pbp95controlbook

PBP kontrolni karton

Veselo, veselo… 🙂

2016. godina

„…teško tvojim nogama, kakvu glavu nose.“ rekli bi stariji ljudi.

Transcontinental Race.

Trka od Londona do Istambula.

transcontinental_race

Nema rute, samo kontrolne tačke. Ove godine (2014,) su jedan kafić u Parizu, gdje je krenuo prvi Tour de France, Passo di Stelvio, i Lovćen. Okvirno 3200 km, vremenski limit je 14 dana.

Naravno, avgust je u pitanju, i 101 biciklista kreće sa Westminsterskog mosta u Londonu. Ujutro.

14 dana bicikla. Jedva čekam.

Eto, to bi bilo to. Još jednom, molim vas da ovo ne shvatite kao nekakvo hvalisanje, nego samo kao jedan plan, jednog bicikliste, koji želi da ostvari.

I koji bi mogao još nekog inspirisati na slično… 🙂

Hihiihi, samo nek’ je veselo. 🙂

Advertisements




Svani zoro

16 01 2014

Ovih dana pravim nekakve okvirne planove za nekakve duge vožnje, koje bi se trebalo djelimično odvijati i po noći, pa sam koristio jedan (bar meni) koristan Internet servis. Pa rekoh, da podjelim, možda će još nekom dobro doći.

A o čemu se ovdje radi?

Jednostavno, o jednom jako kvalitetno urađenoj aplikaciji, koja vam prikazuje kretanje Sunca, i računa vrijeme izlaska i zalaska istog, za bilo koju tačku na Zemlji, na bilo koji datum.

A zašto bi mi ovo bilo važno, pitaćete se vi? Pa, jednostavno zato, da bi mogli planirati npr. start neke vožnje koja će se dešavati par mjeseci kasnie, ili da vidite kad će sumrak, pa da srkaćujete neke rute zajedničkih vožnji, ili da se uvjerite da morate nositi osvjetljenje na onu brzu, malu vožnju, poslije posla. Ili… za šta god.

suncalc.net

Ova aplikacija se nalazi na adresi www.suncalc.net i dovoljno je upisati mjesto, a za one koji planiraju, imate mogućnost i izbora datuma za koji se računaju dnevni i noćni periodi. I to sve ukomponovano u lijepo, oku prijatno, okruženje.

Ovom prilikom bi se zahvalio Vladimiru Agafonkinu, na odlično urađenom poslu.

Uživajte. 🙂





Can’t Get Enough, epizoda II

15 01 2014

E, da ne bih prvi članak u novoj godini počinjao sa nekakvim izvinjavanjem, pravdanjem, ili nekim, sasvim trećim razlozima, odlučio sam okrenuti list (ili pedalu, možda), i odmag preći u ofanzivu.

Jer se od davnina zna, napad je najbolja odbrana.

Zato – čuvajte se. 🙂

Kao što ste i sami primjetili, ova godina nam je donijela malo izmjenjen red vožnje godišnih doba, što mi se, a vjerujem i ostatku biciklističke populacije, veoma sviđa, pa smo u mogućnosti da se bavimo onim što jako, jako volimo. A koliko vidim, dosta ih jako lijepo koristi čitavu ovu situaciju, pa sam se čak i ja pridružio, prošle nedelje (doduše nakon kraćeg nećkanja i otezanja, hm). I bilo mi je fan-ta-sti-čno. Iako nisam vozio čitavu rutu, iako sam napustio kolonu kad je postajalo zanimljivo… Ali šta ćeš, porodica, nedelja, gosti čine svoje.

I tako, razmišljajći, bacajući pogled na vremenske prognoze… odlučih se da sve raspoložene, prirode i vožnje željnje, pozovem na vožnju, odnosno na – Can’t Get Enough, epizoda II.

poster

Pogledajte, zar nije kao bombonica. 🙂 Imate sve elemente. I asfalt, i makadam, i šumsku stazu. I ravnicu, i brdašce, i brdo, i pravo brdo, a i nizbrdo. I selo, i grad, i šumu, i proplanak. I lijepo vrijeme.

Plan je ovakav. Start je u 8:00, iz parka Petar Kočić, i vozi se do Klašnica, gdje se pravi pauzica, radi spajanja, sa eventualnim biciklistima iz MTB kluba Laktaši, nakon čega se kreće put Slatine. Nakon spuštanja u Trapiste, kreće se lijevo, prema Pivari, pa prema Šušnjarima i Incelovom bazenu. Poslije bazena, skrećemo lijevo, pored restorana Stara Ada, prema tranzitu BL – Čelinac, gdje bi mogla biti tačka susreta sa čelinačkim biciklistima.

Sljedeće (brdašce) je Starčevica, nakon kojeg slijedi pravi-pravcijati uspon. Crvenkapa. U narodu poznatija kao ulica Starog Vujadina, koja vodi visoko, visoko. Od podnožja, pa do Antene (tačke blizu vrha) vrti se oko 50 minuta do sat, i to ne beznačajnog uspona. Ovdje stvari postaju vesele.

Negdje na pola uspona prestaje asfat, i nastupa (dosta dobar) makadam, koji se kasnije pretvara u šumsku stazu. Pravu, lijepu šumsku stazu. Uh, prođoše me žmarci. 🙂 I tako, ova staza nas odvede do Trešnjika, pa idemo lijevo na stazu trke Škoda lige, sve do spajanja sa serpentinama, koje nas odvode sjajnom šumskom stazom, do Vrbasa.

E, tu na obali Vrbasa, je prva i jedina tačka za odustajanje, tako da prvi koji budu osjećali slabost, i ne budu u mogućnosti da nastave, mogu da odustanu. Desno – grad, lijevo – idemo dalje.

A dalje – standardno, vrhunsko penjanje prema Kolima, pa produžavanje prema Bronzanom Majdanu, ali ne sasvim, nego do jedne raskrsnice, sa krivim autobuskim stajalištem, gdje ćemo desno, prema Čokorskim poljima, i blago talasastom predjelu, prema Pavlovcu, Laušu i gradu, gdje nas očekuje cilj, dal’ u parku, il’ negdje drugdje… 🙂

cant get enough II

Sve što trebate znati – ruta i profil

Sve u svemu, cca 96.5 km uživancije.

RidewithGps ruta – Can’t Get Enough, epizoda II

Idemo… Znam da ste vozili prošlog ljeta. 🙂