Tata, vodi me u bioskop…

21 12 2011

Pogledaj kroz prozor. Hladno je. I vjerovatno je i snijeg pao. Od vožnje danas nema ništa. A do proljeća ima još – oho-ho…

Šta da se radi… pa, zima je.

E, sad, da se biciklistička populacija nebi dosađivala, i tonula u neraspoloženje, odlučio sam da podijelim par igranih filmova, sa biciklističkom tematiokom. Za ugodnije veče. Ili, bar,  poslijepodne.

Dakle, napravite kokice, skuhate neki čaj, prigušite osvjetljenje, opustite se, film u plejer…

I uživajte…

 

Flying Scotsman

Priča o Graemeu Obree-u. Autobiografija. O borbi sa sobom, sa rekordom, sa biciklističkim svijetom.

Le Velo de Gislain Lambert

Francuski film o Žislenu Lamberu. Biciklisti amateru, koji je želio više. I podosta francuske komedije.

American Flyers

Klasičan američki film. Malo porodični odnosi, malo vožnje, malo trke. I Kevin Kostner.

Breaking Away

Jedan od najvećih Holivudskih filmova, kroz koji se provlači biciklistička tematika. Jedan tinejdžer, njegova ljubav prema biciklizmu, i borba….

Les Triplettes de Belleville

Francuski animirani film. Meni malo čudan. Ali i u drugu ruku fantastičan.

______________________________________________________________________

A u nekom budućem članku – dokumentarci 🙂





Znaš da si biciklista, kad…

20 12 2011

Imaš krizu, ako ne sjedneš na bicikl duže od jedan dan.

Tvoj bicikl je vrijedniji od tvog automobila.

Tvoja supruga\djevojka ne može više izdržati, i ona ti se pridružuje u biciklističkoj priči.

Kod kuće imaš više bidona od običnih, staklenih,  čaša.

Vremensku prognozu dijeliš u dvije grupe: dobro vrijeme za vožnju, i bolje vrijeme za vožnju.

Imaš više biciklističkih majica nego košulja.

Jedna od tvojih novogodišnjih odluka je da ćeš u sljedećoj godini odvesti više kilometara biciklom, nego automobilom.

I uradiš to.

Dok voziš automobil, dođeš do STOP-a ili semafora, i nađeš se u situaciji da posežeš dole – prema bidonu sa vodom.

Tvoj bicikl, star 5 godina, dobija kudikamo bolje održavanje, nego tvoj novi automobil od 11.500 eura.

Kažeš supruzi da je prevruće da bi pokosio travu oko kuće, i odeš na 100 kilometarsku vožnju.

U principu, jedino vrijeme kad voziš automobil, je da bi došao na start neke vožnje ili trke.

Svog radnog kolegu stalno priupitkuješ:  “…pa, jesi li kupio bicikl?”… sve dok ga on\ona stvarno i ne kupe.

Tvoja supruga\djevojka kaže: “Ako kupiš još jedan bicikl, napuštam te…”, a ti pomisliš: “Mislim da će mi ona nedostajati…”

Tvoj najbolji par cipela ima pločice na đonovima.

Dok hodaš niz ulicu, daješ signal rukom, da skrećeš lijevo.

Mrzovoljan si u automobilu, a napolju vrućina

Mrzovoljan si u automobilu, a napolju hladan, vjetrovit, susnježast dan.

Znaš ko je Džamaludin Abduzhaparov.

Kad neko spomene neku dužinu puta, odmah razmišljaš koliko ti treba vremena da ju biciklom pređeš.

Sa vlasnicima nekoliko biciklističkih radnji si na ti, i privatno se družite.

Kada postaviš bicikl na svoj automobil, ukupna  vrijednost se poveća 4 (ili više) puta

Kada apliciraš za novi posao, i kada de budući poslodavac pita, da li možda imaš neko pitanje za njega, a ti pitaš da li možeš da dobiješ slobodne dane u julu, da možeš da gledaš Tour de France.

I budući polodavac kaže:”…paaa, mislim da ćemo se nekako dogovoriti.”

Svaki obrok dijeliš na: “dobro gorivo” i “loše gorivo”

Kada završiš Mašinski fakultet, da bi bio upoznat sa materijalima na tvom biciklu.

Jako teško dolaziš na posao u 8:00, ali ti nije problem da ustaneš u 5:30, radi odlaska na vožnju

Trošiš 2x više novca na biciklističku, nego na običnu, civilnu, odjeću.

Sanjaš o dobitku na Loto-u, i zamišljaš:”…koliko i kakvih bicikala ta lova kupuje…”

Izlašiš sa društvom u grad, i sva priča je o i oko bicikla.

Bušiš dijelove od titanijuma, da bi bili lakši.

Ne gledaš “Baywatch” zato što djevojke nemaju dobre kvardicepse.

U istom danu ti se kvari automobil, i svi podaci na hard disku nestaju, a tvoja najveća briga je – zašto ti srednja glava ponekad škripucne.

Pozadina na desktopu ti je posljednja mapa Tour de France-a.

TdF karavan

Bušiš bidon za vodu, da bi bio lakši.

Izbriješ obrve, da bi bio bar malo lakši.

Tvoja supruga\djevojka kaže: “Daj skloni ove ******** bicikle, da mogu _____”(popuni sam)

Kada dan, kada si osvojio nagradu na trci, u iznosu od 5 eura, proglašavaš “najboljim danom godine”

Kada rastavljaš, čistiš i podmazuješ svoj bicikl – u dnevnom boravku.

Kada ti je puls u mirovanju niži od lokalnog ograničenja brzine.

Tvoj italijanski bicikl provede više vrmena na putu nego tvoj njemački automobil.

Uopše nemaš automobil. (e, ovo je pravi test)

Tvoji bicikli su sa tobom – u stanu.

Imaš nekoliko fotografija sa vjenčanja, na kojim se vidi i tvoj bicikl.

Čudiš se zašto tvoj bicikl od 500 eura ima 24 brzine, a automobil ili kamion od 20.000 eura – samo četiri.

Malo ogladniš na poslu, i počneš desnom rukom tražiti džep na leđima, i Bonžitu.

Gledaš Tour de France na TV-u, koji napajaš strujom iz diname, sa bicikla, koji je na trenažeru.

Skupljaš dijelove starih bicikala, umjesto markica ili novčića

Tvoj automobil mora da ostane napolju, a bicikli, naravno , u garaži.

🙂

___________________________________________________________________________________

Malo prevodio, malo se smijao, i eto tako, sve ovo završi ovde.

Uživajte.





Svuda pođi, kući dođi…

13 12 2011

Kažu, bez alata, nema zanata. I sam sam se našao u situaciji, kada bih, ne znam šta dao, samo da imam pravi alat u rukama. Kao kad pukne lanac, na vrhu planine, a ja imam alat za spajanje lanca u kombiju, sa kojim smo došli na vožnju… 🙂

He, he, ovaj članak nisam zamislio kao članak o servisiranju lanca, ili krpanju probušenih guma (na vrhu planine), nego kao jedan prikaz alata koji, tako reći koristim jako, jako često. A osim toga, pomoću njega sam, na neki način, zavolio biciklizam, jer mi je pružio sve te manje ili više bitne podatke, o prošlim, ali i budućim vožnjama.

Crossroads, (C) by http://www.martin-liebermann.de

Koristio sam ga, a i danas ga koristim, kada planiram neku vožnju, pa ju fino iscrtam, pa pogledam kolika je dužina, pa vidim koliko se trebam penjati, pa mogu lijepo isplanirati vožnju. Ili nakon vožnje izanalizirati gdje se i koliko, i kako vozilo. Pa se iznenaditi, kada vidim da su se neke lične granice pomjerile. Kako sam se mogao toliko penjati, ili koliko kilometara voziti, a ne izgubiti se… 🙂

I danas se sjećam kako sam iscrtao rutu do Krupe, ukupno nekih 56 km, i pitao se da li mogu otići i vratiti se živ i zdrav. I da li će me neki kamion, ili autobus u Tijesnom zalijepiti za stijene. Predrasude, predrasude…

A bilo je  sasvim suprotno. Lijep sunčan dan, subota, saobraćaja malo. Kamiondžije i autobusdžije obazrivi, i lijepo smo se družili. Vratio se kući živ, zdrav, prav, i sa osmjehom na licu….

U onim prvim danima, (ponovnog) otkrivanja biciklizma, tražio sam nekakav program, ili Internet servis, koji bi mi pomogao oko dužina, visina, planiranja ruta. Registrovao se na nekoliko sajtova, skinuo jedan-dva programa, međutim… sve je to tanko. I na kraju sam se skrasio na ridewithgps.com.

I nisam požalio. Ljudi koji rade razvoj su uradili odličan posao, i mislim da su napravili dosta dobru aplikaciju, koja zadovoljava veliku većinu poterba, koju jedan biciklista, ili trkač, može da ima.

Lijepo se registrujete, pogledate sve mogućnosti, koje pružaju.

ridewithgps.com

Kao prvo, rute možete dodati na dva načina. Crtajući, ili uvozeći neki od fajlova, koje ste napravili sa GPS uređajem. Naravno, sve te rute možete izvesti u nekom od poznatih formata, za korišćenje u navigacionim uređajima.

Generalno, ja se najviše oslanjam na funkciju crtanja ruta. Hoću da vozim neku rutu, nacrtam jeu, pogledam visinski profil, proračunam koliko će mi trebati vremena, pogledam vremensku prognozu na W2U, i to je to. Vozim.

ridewithgps.com

Osim toga, sajt pruža još dosta mogućnoti, kao što bi bila mogućnost konverzacije sa ostalim korisnicima, pa vođenja kalendara aktivnosti,  a i moguće je izračunati zone rada srca, za sve one koje koriste pulsmetre, i malo se više posvećuju treningu.

Eto, toliko o njemu, nebih da dužim. Pogledajte ga, i mislim da vas neće razočarati.

Ako nekoga interesuje, moj profil je na: http://ridewithgps.com/users/8606

Pozdrav.





Nešto (malo) drugačije

12 12 2011

Eto, razmišljao sam šta bi to mogla biti tema za još jedan članak, pa sam se nešto premišljao da li da ispričam čitavu priču šta sam sve planirao za sljedeću sezonu, i na kraju sam odlučio da predstavim samo ono nešto, što me je baš zaokupilo. Jer se u tim vodama još nisam okušao, i što više razmišljam, sve mi se više čini zanimljivim i na neki način, jedva čekam da dođe proljeće…

Ma, u neku ruku, malo mi je bezveze pisati o svim tim događajima, od čega su neki možda i želje,pa onda na kraju sezone pogledati na kalendar i zaključiti da sam jako puno toga propustio, iz ovog ili onog razloga. Ukratko, u planu je Fruška gora, takmičarska licenca, nekoliko trka…

I naravno, ovo što ću vam ispričati, odnosno predložiti. Pa sad, ko voli, nek izvoli…

I ne očekujte da će biti lako.

Prva riječ je brevet.

Druga riječ je randonneur.

Da, da, pisao sam o sličnoj tematici, o veličanstvenom Pariz-Brest-Pariz-u. I tako, čitava ta priča je sazrijevala, dolazila, odlazila… i na kraju je dozrela, a i odluka je pala…

Naravno, radi se o brevetima, odnosno maratonskim vožnjama. A biciklisti koji ih voze zovu se randonneur-i. Breveti nisu trke, i svako ko završi ovu vožnju je pobjednik. Voze se sve vrste bicikala. Jedino što se mora poštovati su vremenski limiti, i kontrolne tačke.

I nema nikakvog razloga da se ne organizuju i ovde, kod nas. Rekoh – „…eto meni malo posla…“ 🙂

Princip je sljedeći. Organizator objavi datum starta, zainteresovani biciklisti se prijave, i dođu na start. Na startu od organizatora dobijaju brevet karticu i putni list, sa udaljenostima, raskrsnicama, rasporedom kontrolnih tačaka, i satnicom. I voze.  Obaveza biciklista, odnoso randonneur-a, je da svoju brevet karticu pokažu na svakoj kontroli, gdje se udara pečat, odnosno se potpisuje, kao dokaz da je randonneur bio na kontorlnoj tačci. Putni list je tu kao pomoć, da bi biciklista znao rutu, ako je nepoznatom terenu, i da bi znao kolike su udaljenosti između mjesta kroz koje prolazi, i koliko još do sljedećeg. Nakon uspješno završenog breveta, kartice se vraćaju organizatoru, radi ovjere, kad biciklista može izraziti želju za dobijanje medanje, za završen brevet.

Medalja, 200 km

Poslije svega, može se i otići na pivo.

A sad malo o udaljenostima i vremenima.

200 km = 13.5 sati

300 km = 20 sati

400 km = 27 sati

600 km = 40 sati

🙂

Nisu ova vremena strašna. Sva ta vremenska ograničenja su određena na osnovu putne brzine od 15-tak  km/h. Jednostavno, prilično udobna putujuća brzina. I osim toga, čovjek se uspije odmoriti, i pojesti i popiti. I završiti čitav brevet, naravno.

Osim toga, pri izboru rute sa vodi računa o količini penjanja, ni premalo, a ni previše. Tek toliko da se malo oznojimo.

Prva dva bi mogao izvesti svaki iole utrenirani biciklista. Da. Nije to toliko teško, koliko se čini. Ionako, sve granice su u glavi.

I naravno, vozi se po svim vremenskim uslovima, a unaprijed određeni datumi za start se u principu ne pomjeraju. Ako pada kiša, pada. Ako pada mrak, pada. Vozi se.

Da ne dužim priču u svim smjerovima, skratiću.

Eto, sad znate o čemu se radi. A osim toga, uspio sam kontaktirati jedan francuski klub, Audax Club Parisien, koji je glavno tijelo za koordinaciju i homologaciju ovog vida biciklizma, i koji organizuje PBP, i vodi generalni kalendar brevet vožnji.

Kontaktirao sam ih, te u kalendar upisao nekoliko breveta, od čega je prvi 17. marta, u dužini od 200 km. Naravno, i ostali breveti su tu. I 300, i 400, a i 600. A ko nije u mogućnosti da dođe, biće repriza, ovog malog – sigurno. Planirana su ukupno 3 po 200, i po jedan od ostalih…

Brevet kartica

Klub? Da se zaokruži jedna cjelina. Za sad samo ime: Randonneurs Srpska. U službenom kalendaru tako piše :-). Na prvom će nas biti dvojica-trojica, a ostali su pozvani. Pa sad, kako ko god hoće…

Za nestrpljive, evo link na stranicu ACP-a, i  službeni kalendar za 2012. Da pogledate i naše datume.

Osim toga, sajt preko kojeg ću objavljivati pozive, preko kojeg ćete se moći prijaviti, i pročitati rezultate, a i koju sličicu pogledati, je u izradi. Malo strpljenja. A i logo je tu.

Mislim da bi sve ovo bilo to, što sam smislio za ovaj prvi put. Pisaću još o svemu ovom. Malo o pravilima, preporučiti ponešto, i tako…

Za sad, još neću nikog nagovarati “…ma možeš ti to…”, a za kasnije – vidjećemo….

Ko bi želio da me pita nešto o svemu ovome, evo i e-mail: randonneurs.srpska@gmail.com

Pozdrav svima.