Fruška gora, izvještaj

25 05 2011

22:30. Subota.Provjeravam još jednom mail, provjeravam Facebook, da se nešto nije promjenilo, ili mi je neko nešto napisao. Gasim računar. Nekako mi je drago. I ne spava mi se. Sve potrebne stvari su spakovane, bicikl čist, podešen i podmazan. Ja obrijan. Još malo….

Još jednom izlazim na balkon i pogledam u nebo. A nebo zvjezdano. Dobro je, vremenska prognza nije promašila. Sutra nas očekuje lijep, pravi majski dan.

Muvam se po kući, ponovo prolazim mislima kroz ruksak, da se eventualno prijsetim da li sam nešto zaboravio. A nisam. I dođe vijeme da se krene…

Vežem pertle, ljubim suprugu i ćerkice… “…odoh ja…”. Poželjele su mi srećan put.

Spustih bicikl niz stepenište, i eto me ispred zgrade… Ugodno je. “Prošetaću se sa biciklom…” …i tako, gurajući, preko Venecije, do rasksnice gdje smo se rekli naći. Ponoć je.

Zovem Mihu, sve je u redu. Dolazim do Mihe, kad Vanja uplivava. Miha postavlja nosač, pakujemo se. Smijuljimo se… Kad eto i Mihajla. Meni još nije jasno da idemo na Fruškogorski MTB maraton.

Ovo kao da se nekom drugom dešava.

Krećemo.

“…eto, momci, idemo….” . Radost.

Kafa se popila na pumpi. Idemo dalje.

Na granici zeza sa carinicima. “Momci, gdje idete?” “Na Frušku goru, imamo maraton…” “pa imate samo dva bicikla nazad….” “….imamo četiri bicikla, i nijedan nije otpao, od brzine… hehehehe”

Srbija.

…lagano preko Iriškog venca, do Kamenice, pa lijevo prema Popovici. Ja gulim tjesteninu sa tunjeviom, a ostale Mihajlo hrani sa pečenicom. Neznam ko je u pravu… Već prvi kilometri uspona prema planinarskom domu kažu da smo na pravom mjestu. Nekoliko biciklista u zagrijavanju, penju brdo, prema mjestu starta.

Dođošmo. Milion ljudi, milion bicikala… Sa svih strana. Tu je i Makedonija, i Crna Gora, i Hrvatska, Mađarska, Bugarska….Masa. Među njima i Banjalučani. Oni su krenuli juče, pa su kampovali na startu, naspavali se, odmorili se. Sve lagano. Obradovali smo se poznatim licima. Pozdravljamo se….

Svi mi..., © Siniša Plavšić

Kad telefon zvoni. +381660… “Ma, sigurno je neko pogriješio…” “Halo”, “Halo, ovde Igor. Evo me na startu….”. A Igora sam upoznao u virtuelnom svijetu, na opasno dobroj Cikloberzi, i postali “virtuelni” drugari. A sad ćemo postati i pravi.

Iz ruksaka izvadih brevet kartice (a što je sasvim druga priča, da ne gnjavim), i putem starta. Popričasmo desetak minuta,”..kako ste prošli na prošlom brevetu… kako to, brevet … zašto baš brevet…”  stvarno malo vremena za tako puno tema za razgovor. 1. oktobra će biti više vremena. Sjajno.

Pa da, treba se i prijaviti. Otišli smo da se prijavimo, dobijemo startni broj, majicu i čarape. I bon za ručak poslije maratona.

Moj startni broj, na 19. Fruškogorskom MTB maratonu, i inače, prvi u životu, je 116.

Podijelišmo se tri grupe. Mali, srednji i veliki. Lagana nervoza. Još jedan gutljaj vode. Pogledam oko sebe. Milion biciklista. Dobro je. Na pravom sam mjestu.

Još malo, još malo... © Siniša Plavšić

Još minut do starta.

Deset, devet, osam, sedam, šest… pet četiri, tri, dva, jedan…. URAAA!!!

Adrenalin na sto. Idemo, idemo…. Pritisak raste. Pa, baš i nemam kontrolu na svojim postupcima. Letimo. Idemo nizbrdo. Sve leti. Leti kamenje, leti Željko, lete ostali. Kočenje. Da se ne naleti na nekog. Da sve pro]e kako treba. Fotografi fotografš[u. Malo blata nam neće smeteti….

I onda, dum… Idemo gore. Puf, pant… puf pant… Djeca me prestižu…. Nedam se. Samo čuješ “…lijevo, lijevo…” neko me obillazi sa lijeve strane…. Guram naprijed.

Izađošmo na vrh. Počešmo sa spustom. Sad sam ja vikao “…lijevo… lijevo….”, i prestizao…

Do sljedeće uzbrdice. Polako gubim dah.Voda, pa Bonžita. Hahahahahaaha. U jednom trenutku, ja polusažvakanom Bonžitom u ustima, pokušavam da udahnem što više vazduha. I razmišljam da mi je to vazduha malo. Daj još vode. Bonžita se mrvi. Meni smiješno. Ahahahahaha….

Tu je već neki 15-20-ti kilometar.”..a jesam se zeznuo. Trebao sam ići na mali… Ovih 56 će mi doći glave…. Ni sam neznam da li ću izdržati…. Koji sam ja kreten….”, pa krenuh da se smirujem… Nakon onog adrenalinskog šoka sa početka trke, polako ulazim u svoj ritam. Život je opet lijep.

Nailazim na Mihu. Vraća točak, nakon zamjene gume, na bicikl. Tu je i Vanja. Odlučujemo da zajedno krenemo. Uskoro se našoj družini priključuje i Siniša. Svi se saglasišmo da se ovaj maraton treba odvesti u nekom svom tempu. Jer su oni prvi tako brzo odmaglili, da bi, u najmanju ruku, bilo smiješno ganjati nekakav rezultat.

4 km, © Mihailo Bogdanović

Zato opušteno, da vidimo gdje smo. I da dišemo normalno. Sad mi je drago, ipak što nisam otišao na mali. Jer je ovaj veći.

Malo kasnije se hvatam u shvatanju našeg položaja. Fruškogorska šuma, sunce se promalja između grana, nema buke. Do naših ušiju dopire samo cvrkut ptica. Baš kao u pjesmama. Život je opet lijep.

….

Kontrolne tačke su opet druga priča. Dođeš, potpišeš se, popiješ malo vode, uzmeš bananu, ili Bonžitu, i nasmiješ se nekom komentaru… Da te malo oraspoloži… Jer nam nije baš sve bilo kao med i mlijeko.

Evo, sad kad razmislim, mi smo na maratonu vozili sve vrste terena, i downhill, po presušenom koritu potoka, i puno puta uphill, gdje smo na dosta mjesta gurali bicikle, jer se po korjenju nemože baš lako voziti uzbrdo, pogotovo, ako je brdo nagiba od 17 %. Strašno. A vozili smo i asfalt. i prolazili pored nekih izletnika, ljudi sa roštiljem, i njihov roštilj nam je par puta zamirisao…. mmmmm.

Pa ona stazica, kod čini mi se, Ledinaca. Uska jedno 30-tak centimetara, sa obe strane kanali od traktorskih guma. Duboki. A vrh jako izbrazdan. I tako jedno 2 kilometra. Jako nizbrdo. A sa strane nekakvo, koliko mi se čini trnje. Fantastično.

Voda, banane, potpis, bolničar..., © Mihailo Bogdanović

Na predposljednjoj kontrolnoj tačci su nas dvije žene, smijući se, uputile sa sasvim dobrog asfalta, na puteljak, uz živicu, i to jako uzbrdo, da smo morali sići sa bicikala, i izgurati se do vrha tog malog grebena, kroz gustu šumu, i na par mjesta koprive. Smijeh.

Pri kraju staze maratona, organizatori su nas počastili sa dva jaka, jaka uspona. Šta ćemo. Patnja. I nas četvorica, i još nekolicina ostalih sapaćenika. Puf, pant…. Još malo. Još samo malo.

Popešmo se na posljednji vrh, posljednjim atomima snage… Brz spust. Oštra krivina i ulazimo u poznatu ulicu.

Cilj.

Kraj. Gotovo. Nema više.

Hahahahahahaha. Gotovo. Spava mi se. Radost.

Završio sam svoj prvi maraton.

….

Nisam se tuširao.Presvukao se, i sa kolegama do ručka. Ne da mi je prijao. Nego sam uživao u savkom zalogaju. Mada, iskreno, da su mi tad pokosili kakve trave, i nasuli kantu vode, isto bi pričao…. Glad je opasna stvar….

I jedno pivo. “Živjeli… i sljedeće godine ovdje…”

Popakovašmo se, pozdravismo sa ostalima, i lagano prema Novom Sadu. Kad smo već tu. Šteta bi bilo da ne odemo….

Naravno, na spisku je prvi bio leskovački roštilj. Ja sam maznuo jednu pljeskavicu, i jedno pileće bijelo. „…e sad se može i pričati…“  A i ostali su slijedili moj primjer. Glad je opasna stvar.

Bilo je i prijedloga da se od na Tvrđavu, da se srkne kafica, mada je jedan pogled u nebo bio dovoljan da odlučimo da “…ipak ne….”, i lagano krenemo prema Banja Luci. Jer kiša će.

Što mi bliže kući, to jača kiša. Nema veze. Mi smo svojih 56 odradili po suncu. I umorili smo se.

U pola četiri zvonim na vrata, budim suprugu. “….Pa što ste se tako zadržali….”

Tuš. Spavanje, jer sutra se radi.

Malo teže padam u san, jer se toliko toga izdešavalo prošlih 24 sata, da se mora malo porazmisliti o svemu tome.‚Ma šta poraztmisliti, misli, slike mi same naviru… Kako sam ušao u onu krivinu, kako smo se patili na onom posljednjem usponu, kako smo putovali….. Pun utisaka.

Spavanje… Sanjanje…

U 7:30 sam na svom radnom mjestu. Radim.

Advertisements

Radnje

Information

10 responses

25 05 2011
Djena

Forza Zeki, samo napred 🙂

25 05 2011
zeljko_v

🙂

25 05 2011
Anjav

aPSOLUTNO :)))

26 05 2011
zeljko_v

oKE. 🙂

26 05 2011
agroekonomija

Umor, uživanje i na kraju san. Super ste!

26 05 2011
zeljko_v

Hvala.

27 05 2011
Aleksandar

Dobar pogled jednog rekreativca na maraton, jedan od najboljih ako ne i najbolji pogled koji sam imao prilike da pročitam, POZZ

27 05 2011
zeljko_v

Hvala…

30 05 2011
Milan

Željko oće biti još slika sa maratona?

30 05 2011
zeljko_v

Pa, par fotografija imaš na mom profilu na FB-u, i kod kolege Mihaila Bogdanovića…
Nisam nosio aparat… 🙂

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s




%d bloggers like this: