Pješaci, izvinite… ili bonton za bicikliste.

1 04 2011

He, he…. Nešto sam se prije neki dan zezao na račun odnosa sa pješacima, i to baš dan-dva poslije onog groznog “spajanja” djevojke i jednog klinje sa biciklom u punoj brzini, tamo na stazi, na Šehitlucima, odnosno Banj-brdu.

Kad, eto, prekjuče smo se vozili, kolega Peđa i ja, sve sa Starčevice, pa kroz šumu, stazom, pa pored izvora, pa na Zmajevac, dođošmo na Trešnjik, sa smješkom od uveta do uveta. Prvi put smo prošli tom stazom, i rekošmo si :”….opet ćemo…”

Sa Trešnjika, sa smješkom krenuli šumskom stazom, dole do asfalta. Pjevajući. Ta staza mi je ostala još iz dječačkih dana, kao nedosanjan san…

Tako dođošmo do asfalta, pa krenusmo gore, prema spomeniku, pa da se, opet spustimo šumom, do Šehera, pa kući… Međutim, nismo se uspjeli popeti do odvajanja prema dole, već se krenusmo spuštati normalnom ulicom, sve sa pješacima…

Nekako, kako smo se spuštali, čuli smo kako se pješaci pitaju, naglas:”…ko je njih pustio ovamo…”, pa par prekornih pogleda prema nama dvojici, čak se jedna djevojka malo istrzala, poskočila, čuvši škripu naših kočnica…

🙂

 

Isprozivaše nas ljudi. I neka su. Makar mi vozili i 3 na sat.

Smijeh sa početka, “…pa kako ću Pješaku pogledati u oči…”, se sve manje i manje čuo… Stvarno, kako ću im pogledati u oči?

Tamo na Šehovima. I ne samo tamo. Jer tamo su i penzioneri, i porodice sa malo djecom, mladići i djevojke.radnici i direktori, pa čak i ministri.

Dođošmo do rampe za ulaz/izlaz u svoj toj nelagodnosti. Kako se samo sva ona radost brzo pretvori u neugodan, bezveze osjećaj. Baš bezveze. 😦

A malo je trebalo toga da se poštuje, pa da naš suživot sa pješacima, a i ostalim, i biciklistima, i motoristima, bude ljepši, i svakom na korist. Ploveći po Internetu, na jednoj stranici nađoh par pravila lijepog ponašanja, namjenjen biciklistima.

Ha, ha… Bonton, neko će reći. Govoriti o bontonu, ili bilo kakvim pravilima, u ovo turbulentno vrijeme, mi se, pomalo, čini kao Don Kihotovski posao… Ali, šta ćeš…

Možda nekom i ostane. ponešto u glavi, pa da proba. Ništa ne košta, a dosta koristi.

Evo.

Osnove lijepog biciklističkog ponašanja (Bonton)

Kada se vozite biciklom morate biti svjesni da niste sami te da postoje i drugi oko Vas. Kako bi biciklisti što ljepše proveli vožnju, lijepo bi bilo da se  pridržavaju pravila lijepog ponašanja. Na taj će nam način vožnja biti ugodnija i pokazaćemo i ostalima biciklizam u lijepom svijetlu. Evo nekih osnovnih pravila:

  • budite uljudni i pridržavajte se pravila lijepog ponašanja;
  • dok se vozite, poštujte druge bicikliste, pješake i vozače;
  • pridržavajte se saobraćajnih pravila i znakova;
  • dajte prednost pješacima i ostavite im dovoljno prostora za kretanje;
  • držite se svoje strane staze i držite dovoljna razmak između bicikala;
  • budite spremni usporiti ili se zaustaviti;
  • nemojte se voziti velikom brzinom zbog vlastite i tuđe sigurnosti;
  • budite oprezni na raskrsnicam i krivinama;
  • zapamtite da mnogi ljudi ne čuju i ne vide najbolje. Bicikl je tih i brz te stoga teško uočljiv;
  • nosite i koristite biciklističko zvonce i rasvjetu;
  • dajte prednost svima bez obzira o kojem se učesniku radilo. To je zbog Vaše sigurnosti;
  • budite uočljivi. Nosite odjeću svijetlih boja;
  • obavezno koristite biciklističku kacigu i naočale;
  • pozdravljajte druge bicikliste na cesti.

Opisane osnove nisu jedine. Jednom rječju, budite dobri prema sebi i drugima, i lijepo ćete se provesti.

Želimo Vam ugodnu vožnju!


Razmislite o ovome.

Stvarno.

‘Ajde, vidimo se.

Advertisements

Radnje

Information

2 responses

3 04 2011
Nikola Malesevic

Svaka čast na ovom tekstu. Iako ne posjedujem biciklističko prevozno sredstvo (u narodu „bicikl“), nimalo mi biciklisti ne smetaju. Naravno, ako voze normalno (tj. po ovom bontonu). Nažalost, cijela jedna grupa ljudi može postati omražena i nepoželjna zbog jednog izolovanog slučaja, zbog nepromišljenosti jednog klinca koji se zapravo i ne može nazvati biciklistom, nego pojedincem odraslom u jednom nezdravom društvu. Ne krivite ni njega, krivite ljude, sve nas (ali nikako bicikliste kao izdvojenu grupu).

4 04 2011
zeljko_v

Slažem se.
Možemo se samo nadati da će se i jedni i drugi opametiti, i početi se međusobno uvažavati…
A do tad… samo lagano…

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s




%d bloggers like this: