Triple Shot Ride

18 04 2011

Konačno nam se i vijeme uljepšava, i kaže da nas neće iznenađivati sa ružnim epizodama, i slati nam kiše i vjetrove. A i dan je porastao, i svaki put je sve veći i veći, i nama pravi sve više i više prostora, da se možemo provozati i poslije podne… Nakon radnog dana. Da se malo nauživamo. Ako već, preko dana, nismo…

Naravno, razmišljalo se šta i kako. I nešto mi na pamet pade Talični Tom, pravi kauboj. U supermarketima se može naći dosta proizvoda 3-u-1, pa i 4-u-1, pa sve do 16-u-1… Pa što da ne…

Eh, da se naše drage noge nebi opuštale, u toku radne sedmice, napravih sebi, a i vama, Triple Shot akciju. A akcija se sastoji od tri dana po nekih 60-tak kilometara. Biciklom, naravno.

Prvi dan, ponedeljak. Pravo je vrijeme da se opušteno uputimo na trip… Mlinska Rijeka Trip. Putovanje dužine 28 km u jednom pravcu, bez brda i planina, sa odmorom na Mlinskoj rijeci, nekih 20-tak minuta. Mislim da se ova vožnja može završiti za nekih 2 sata i 30 minuta.

Drugi dan, utorak. A sa utorkom će doći i prve kapi znoja. Šta reći o ovoj epskoj vožnji. Ništa, dovoljno je reći – Tupas Bronzani Majdan. 🙂  Tridesetak kilometara do table Bronzani Majdan, fotografija sa tablom, tridesetak kilometara nazad, kući. Priroda usput lijepa. A ima i uzbrdo, a i nizbrdo. Upoznaćemo se i sa ljepotama 12-tog kilometra. Sve u svemu, 3  sata ljepote.

Treći, i posljednji, srijeda. Vozi se Tour de Slatina Plus. Znoj i suze. Pa, dobro… Možda se i neće zaplakati, ali na ovom putešestviju se mogu naći tri uspona, malo jača. Jedan tata, od nekih 8 km, i dva sina, mala, ali ljuta uspona, kod Veselog brijega. Ova vožnja uključujue regularni krug Trapisti-Slatina-Klašnice-Trapisti plus Debeljaci-preko pruge–Veseli brijeg-Aquana. Sve u svenu, nekih 60-tak, kilometara, i nekih 3 sata pedaliranja. Divota.

Startno mjesto sam izabrao parking ispred Akvane. Da se svi biciklisti, željni vožnje mogu stati. A i da nam je biciklistička staza blizu, pa da nam je bar malo lakše, bar u početku…

Znači, Akvana, svaki dan u 17:00. Pa ko hoće/može/želi…

Na kraju ova tri dana se ne dobijaju medalje diplome i pehari.

Vidimo se.

edit:

sutra izvještaj…





Just Can’t Get Enough…

7 04 2011

…ili, ‘ajde da se malo vozimo…

Razmišljao sam da li da zovem na ovu vožnju, ili da je solo izvedem. A što da ne?

Kad je vrijeme baš, baš… lijepo, i zima lagano odlazi u zimski san, zašto se nebih baš, baš provozao, i malo se više umorio. A i pozvao poznate i nepoznate, da mi se pridruže, pa kako ko hoće… Tako je i nastala ova vožnja.

Sjedi Željko… ispred računara, prisjeti se svih onih lijepih mjesta sa prošlih vožnjica, spoji ih crvenom linijom, i to ti je to… I nemo j se žaliti da ti je kratko, da bi želio još. Mogu ljudi svašta da pomisle…

A kad je ruta tu, rekoh da napravim i “pozivni” poster, nebi li ova vožnja dobila na ozbiljnosti. Kao da dosad i nije ozbiljna. Nadam se da ćevam se svidjeti.

🙂

Sad je došlo na red da se napiše i par riječi o vožnji.

Da, nisam mislio da vozim(o) čitavo vrijeme. Dva su mjest za pauze. Prvo mjesto odmora, doduše ne predugačkog, je Trešnjik. Nakon nekolio uspona,i Starca Vujadina,  pa malo šume, pa malo guranja, Trešnjik se čini kao idealno mjesto da se malo odmori, pojede kakav sendvič, popijekoji gutljaj vode,i… nastavi.

…do sljedećeg odmora. A sljedeći bi trebao biti na jezeru, kod kasarne na Manjači. Ovde bi se napravila  malo duža  pauza, da se dođe do daha, i odmore, tad već, umorne noge.

Ostalo bi trebala biti vožnja.

A vožnje neće nedostajati.Od Staklenca ćemo ladano prema Čelincu, ali ćemo, tamo na jednom mjestu, preći preko pruge, i početi se vraćati prema Banja Luci, odnosno Veselom brijegu. A da nam bude i veselo, postaraće se dvije malo kvalitetnije uzbrdice. Da se noge malo pokrenu. Spuštanje je po makadamu, ne ravnom, već krivudavom i na dost mjest ispresjecanom kišnim kanal(čić)ima…

Poslije spuštanja sa Veselog, vozi se par metara po ravnom, pa skrenemo lijevo, ilagano prema Starčevici.Pa se spustimo doole, i, naravno, odmah se kreće prema Vox-u, i ulici Starca Vujadina. E, tu već počinje zabava. Ta ulica je početak offroad-a, penje se do Kote 61, odnosno Antene, odakle se pruža prelijep pogled na Banja Luku, pa preko Zmajevca, na Trešnjik. Kroz šumu. Pa na proplanak. Pravi MTB. Pravi.

Kad se malo odmorimo na Trešnjiku, krenuće se prema Šeheru, i to tako što ćemo se polako spuštati asfaltom do odvajanja lijevo,  prema šumskoj stazi, koja u serpentinama spusti bicikliste, a i pješake, do bazena u Šeheru. Da baš ne dolijevamo ulje na vatru spuštanjem, pored svih onih pješaka, do Rampe. A i preko serpentina je ljepše.

gore, dole... gore dole...

Nastavak je naravno brz. Brzo se dovezemo do Nule, ubacimo u nižu brzinu, i lagano satak pedalanja uzbrdo, prema Kolima. Brdo, šuma, asfalt. Nekih 8 km uzbrdice, ostalo u talasima. I tako lagano do Kasarne Manjača, do jezera. Odmor. A tu se već, pomalo, mogu sabrati utisci…

Kad se odmorimo, bar malo, vraćamo se do Kola, i kod škole skrećemo lijevo, i nastavljamo, preko Pervana, do raskrsnice koja vodi lijevo prema Bronzanom Majdanu, a desno prema Banja Luci. E, tu ćemo desno, prema kući.

Tu nam ostaje još jedan malo veći zadatak… da se popnemo do 12-tog. A kad se popnemo, 12 kilometara se pređe jako brzo. Sve je nizbrdo. Do mirisa civilizacije dolazimo već na Laušu, lagano.

Do Staklenca. I tu je kraj.

Što se tiče mape i visinskog profila, oni se nalaze na:

ridewithgps.com – Can’t Get Enough vožnja

Eto, šta vam kažem.

Pripremite se, ponesite i nešto hrane, jer će se ogladniti, odmorite se, naspavajte se, pa ćemo voziti.  Što se tiče dužine, voziće se bez nekih zadržavanja i zabušavanja, tako da se možemo i vratiti obavezama, i nekakvo je predviđanje da će se vožnja završiti za 8 sati (100km/15km/h = 7sati + 1sat odmora), tako da smo kod kuće u 17:00.

Za pumpe i rezervne gume, znate i sami…

Čekam vas…





Pješaci, izvinite… ili bonton za bicikliste.

1 04 2011

He, he…. Nešto sam se prije neki dan zezao na račun odnosa sa pješacima, i to baš dan-dva poslije onog groznog “spajanja” djevojke i jednog klinje sa biciklom u punoj brzini, tamo na stazi, na Šehitlucima, odnosno Banj-brdu.

Kad, eto, prekjuče smo se vozili, kolega Peđa i ja, sve sa Starčevice, pa kroz šumu, stazom, pa pored izvora, pa na Zmajevac, dođošmo na Trešnjik, sa smješkom od uveta do uveta. Prvi put smo prošli tom stazom, i rekošmo si :”….opet ćemo…”

Sa Trešnjika, sa smješkom krenuli šumskom stazom, dole do asfalta. Pjevajući. Ta staza mi je ostala još iz dječačkih dana, kao nedosanjan san…

Tako dođošmo do asfalta, pa krenusmo gore, prema spomeniku, pa da se, opet spustimo šumom, do Šehera, pa kući… Međutim, nismo se uspjeli popeti do odvajanja prema dole, već se krenusmo spuštati normalnom ulicom, sve sa pješacima…

Nekako, kako smo se spuštali, čuli smo kako se pješaci pitaju, naglas:”…ko je njih pustio ovamo…”, pa par prekornih pogleda prema nama dvojici, čak se jedna djevojka malo istrzala, poskočila, čuvši škripu naših kočnica…

🙂

 

Isprozivaše nas ljudi. I neka su. Makar mi vozili i 3 na sat.

Smijeh sa početka, “…pa kako ću Pješaku pogledati u oči…”, se sve manje i manje čuo… Stvarno, kako ću im pogledati u oči?

Tamo na Šehovima. I ne samo tamo. Jer tamo su i penzioneri, i porodice sa malo djecom, mladići i djevojke.radnici i direktori, pa čak i ministri.

Dođošmo do rampe za ulaz/izlaz u svoj toj nelagodnosti. Kako se samo sva ona radost brzo pretvori u neugodan, bezveze osjećaj. Baš bezveze. 😦

A malo je trebalo toga da se poštuje, pa da naš suživot sa pješacima, a i ostalim, i biciklistima, i motoristima, bude ljepši, i svakom na korist. Ploveći po Internetu, na jednoj stranici nađoh par pravila lijepog ponašanja, namjenjen biciklistima.

Ha, ha… Bonton, neko će reći. Govoriti o bontonu, ili bilo kakvim pravilima, u ovo turbulentno vrijeme, mi se, pomalo, čini kao Don Kihotovski posao… Ali, šta ćeš…

Možda nekom i ostane. ponešto u glavi, pa da proba. Ništa ne košta, a dosta koristi.

Evo.

Osnove lijepog biciklističkog ponašanja (Bonton)

Kada se vozite biciklom morate biti svjesni da niste sami te da postoje i drugi oko Vas. Kako bi biciklisti što ljepše proveli vožnju, lijepo bi bilo da se  pridržavaju pravila lijepog ponašanja. Na taj će nam način vožnja biti ugodnija i pokazaćemo i ostalima biciklizam u lijepom svijetlu. Evo nekih osnovnih pravila:

  • budite uljudni i pridržavajte se pravila lijepog ponašanja;
  • dok se vozite, poštujte druge bicikliste, pješake i vozače;
  • pridržavajte se saobraćajnih pravila i znakova;
  • dajte prednost pješacima i ostavite im dovoljno prostora za kretanje;
  • držite se svoje strane staze i držite dovoljna razmak između bicikala;
  • budite spremni usporiti ili se zaustaviti;
  • nemojte se voziti velikom brzinom zbog vlastite i tuđe sigurnosti;
  • budite oprezni na raskrsnicam i krivinama;
  • zapamtite da mnogi ljudi ne čuju i ne vide najbolje. Bicikl je tih i brz te stoga teško uočljiv;
  • nosite i koristite biciklističko zvonce i rasvjetu;
  • dajte prednost svima bez obzira o kojem se učesniku radilo. To je zbog Vaše sigurnosti;
  • budite uočljivi. Nosite odjeću svijetlih boja;
  • obavezno koristite biciklističku kacigu i naočale;
  • pozdravljajte druge bicikliste na cesti.

Opisane osnove nisu jedine. Jednom rječju, budite dobri prema sebi i drugima, i lijepo ćete se provesti.

Želimo Vam ugodnu vožnju!


Razmislite o ovome.

Stvarno.

‘Ajde, vidimo se.