Svi okusi bicikla

22 03 2011

Šta vi mislite, da li malo usko gledamo na bicikle i biciklizam. Ja, sigurno,  jesam. Do prije nekog vremena, sve što sam vidio u i oko bicikla su dvije slike: prva je bila slika profesionalaca, koji na jako skupim biciklima, sa jako tankim gumama, voze tamo nekakve trke, tamo nekakav  Tur. I svaka asocijacija na biciklizam je, neizbježno vodila, opet, do tog  Tur-a… “…pa ti se spremaš, kao da ideš na Tur…”, pojavila bi se rečenica, čim bi se spomenula kakva duža vožnja, ili nedaj Bože, kakav trening….

Početnici...

A druga slika je slika dječaka, momka, na prosječnom brdskom biciklu, MTB-u, koji jednom, dvaput ili triput mjesečno iznese bicikl, i provože se sa drugovima. I ne oznoji se pošteno. O odlasku van grada nema ni govora… Premoriće se, izgubiće se, nemaju vremena….

Šteta… Jer bicikl je tako divna stvar.

…I nismo osuđeni samo na ove dvije vrste bicikala. Ljudi su, kako je vrijeme prolazilo,  prilagođavali bicikle određenim potrebama, odnosno načinima vožnje, i tako smo dobili nekoliko, kako volim da kažem, okusa bicikla. Tako reći za skoro sve potrebe… I za zabavu, i za transport, i za istraživanje, i za druženje, i za putovanje…

Pa da ih probamo… Sve… Ili skoro sve…

Evo ga prvi. Svima nama jako dobro poznati, brdski bicikl, aka MTB. U principu, najrasprostranjeniji tip bicikla na ovim našim prostorima, a i šire. Kupuju ga roditelji, djeci za dobar uspjeh u školi, kupuju ga roditelji djeci kad porastu toliko da ga mogu voziti, jer je dobar za zdravlje. Kupuju ga, u posljednje vrijeme, i roditelj, biciklisti ponavljači,i sami sebi, da mogu otići na posao, jer polako vide da im je sve više i više potrebna fizička aktivnost, a i finansijski efekti nisu mali. A djeci služe sve do onih dana kad već mogu dobiti Dozvolu, i sjesti u/na svoj motorni pogon, i gas… A MTB-ovi nazad u podrum/balkon/šupu, do sljedećeg viđenja…

Brdski bicikl

A nebi trebalo tako. Brdski bicikl je bicikl za brdo, a i masa tih bicikala nikad nije vidjela brdo, a kamo li blato. A brdskih bicikala ima u nekoliko okusa. Jedan je za spuštanje niz brdo, ono što mladi momci zovi downhill. Brzi i jaki bicikli. A takve su i staze koijma se isti i voze. Pa onda XC bicikli. Odnosno creoss country… Odnosno, bicikli za preko brda, polja, i planina. Najčešća i najmasovnija  kategorija. U evropi se dosta često održavanjudownhill  takmičenja, odnosno XC trke i maratoni, koji privuku hiljade takmičara i gledalaca. I mogu da traju po nekoliko dana. Da, i da ne zaboravim All Mountain/Enduro bicikle. Namjenjeni vožnji po najzahtjevnijim terenima, jako često i bez puta, naravno da moraju biti robusni. Jer trebaju da izdrže sva ona maltretiranja po šumi, potoku i planini, a i ta utaže žeđ bicikliste koji ima jako veliku želju z a istraživanjem.

Izgleda će ovo bit jaaako dugačak post…

A sad ćemo malo o onim sa Tur-a. Drumski, odnosno trkački bicikl. Paaa, i ne viđam ga dosta često po gradskim ulicama. A i ove koje vidim, su nekakvi stariji modeli, dotrčali i  Austrije, Njemačke, i ko zna… A od prijatelja, znam dvojicu, trojicu koji ga imaju, i voze… Lažem. Trojicu, četrvoricu. Sad sam se sjetio nekih…

Šta da napišem o njima. U prvom redu, volio bih da imam jednog. A zašto. Zato što su oni sasvim druga priča od onih brdskih. Samo za asfalt, brži su, tanjih guma, većeg rama. A i položaj vozača je drugačiji. Aerodinamičniji.  I nekako je lakše prevaliti veće dužine sa njim.

Drumski bicikl

Discipline? Ovi bicikli se osim u klasičnim drumskim trkama, koriste i u ciklokros trkama. Ista priča kao drum, samo šire gume, i vozi Miško, po zemljanoj, blatnjavoj stazi, sa preprekama, i kad na par mjesta moraš sići sa bicikla, i pronijeti ga na leđima… Sve u svemu pravo iskustvo.

Još jedna priča su breveti, odnosno ultradugačke vožnje po 200, 300, 400, pa i do 1600 km. Juhuhu… Da bi se isti i vozili, drumski bicikl se opremi širim gumama, blatobranima, svjetlima, dinamama, i pokojom torbicom, i uraaaa… Sjedi i vozi. Nema odustajanja ako kiša počne, ili vjetrić pirka. Sjedi se i vozi. I zato bicikl mora da bude maksimalno robustan, komforan, i da ima sve potrebne funkcionalnosti, da bi vozač mogao da izveze čitavu vožnju. Na primjer 200 km za nekih 13.5 sati.

A kad smo već kod tih tolikih kilometara, spomenuću i putovanja. Da, putovanja. Ne mora se putovati samo sa automobilom, vozom, autobusom, ili avionom…

Jer može i sa biciklom.

Za putovanja u principu možete koristiti dosta široku lepezu bicikala, pa čak i brdske bicikle. Da bi mogli kvlitetno putovati, bicikl treba malo preurediti, te mu dodati tanje gume, po mogućnosti otpornije na bušenja, svjetla, ponijeti svjetleći prslik, malo udobnije sjedište, i bisage.

Touring bicikl

Odnosno paksic prednji i zadnji, i torbe naprijed i nazad, u koje ćete potrpati sve što mislite ponijeti na put. Pa čak i šator, vreću za spavanje, a i za kuhalo se nađe mjesta…. A bicikl treba sve to da nosi i nosi, i nosi…. U principu, ovi bicikli su dosta robusni, i geometrijom podsjećaju na drumske bicikle, ali možda sa ne tako agresivim položajem vozača… Jer ko voli da bude aerodinamičan 10  sati dnevno?

Eto, tako, kad me ponese, odem ja tako, u brda i planine, na put. Sve je to lijepo, ali šta po gradu?

Pa gradski bicikl, naravno.

Čim mi neko spomene gradski bicikl, ja se odmah sjetim Kopenhagena. Tamo su svi na biciklima. Čak je sva saobraćajna infrastruktura potčinena biciklima. Automobili su u drugom planu. Vjerovali ili ne.

Gradski bicikl

I svi su na biciklima. I stari, i mladi, djevojke, djevojčice, žene, žene i djeca. A bicikli udobni. Široko, udobno sjedište. Vozač odnosno vozačica sjede skoro uspravno, i polako pedaliraju. Nema tu nekog pretjeranog napora, samo kada se baš, baš žuri na nekakav sastanak… I nisu nešto pretjerao lagani. Ali zato se jako lijepo kotrljaju niz ulicu. I svi ih voze. Majke čak zakače i mala kolica, i djecu u kolicima vozi u školicu, vrtić, ma gdje god treba….

Eto, toliko za danas….

Jao, pa kako sam mogao zaboraviti fiksije…

Da, ima još jedan okus, jako popularan kod šire biciklističko populacije. Fiksiji. Zamislite bicikl bez brzina, samo jednu, i bez mogućnosti da odmorite noge dok pedalate. Znači, koliko se okreće zadnji točak, toliko i vi okrećete pedale. Ha, ha, ha. Pa kad staješ. Pa kad nogama zaustaviš zadnji točak. Jer bicikl sam po sebi nema kočnice. Haos.

 

Fixed.

Fiksiji su zakon. U principu to su bicikli koje su koristili biciklisti u kružnim  trkama, na velodromima. Kasnije su te bicikle, zbog brzine, i mogućnosti kontrole, preuzeli njujorški kuriri. Njima su bili idealni z ajurnjavu po gradu zagušenog saobraćaja. A onda su ih vidjeli i neki entuzijasti, i tako je krenulo. Jedan je dodao bijele točkove, drugi je dodao bijeli lanac, treći je dodao bijele gume, i tako… Malo po malo milion kombinnacija. Poredsvoje očigledne funkcije kao bicikla, postao je i modni detalj, i kao idaelna sprava za trening, jer moraš biti  stvarno spreman fizički, a i kao sociološka pojava, gdje se narod skupi, pa igraju polo na biciklima , pa voze trke po gradu, pa se okupe i izvode trikove. I druže se.

‘Ajde, Željko završavaj…

Pa, dobro, završavam….

Da ne gnjavim… To bi bilo to. Za sad.

I biće još.

Advertisements

Radnje

Information

2 responses

10 05 2013
for

super

11 05 2013
zeljkov

😉

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s




%d bloggers like this: